RTV Teorija i praksa

komuniciraju. Komuniciranju i jest smisao, kao posve otvorenom sustavu, da dijalektičkim posredovanjem stalno povečava stupanj toga identiteta odnosno da smanjuje stupanj diskrepancije između poruke i medija. Nekritičkim isticanjem jednog ili drugog pola, informacije ili medija, kako to čini Makluan, ne rješava se ovaj složeni problem, nego se jedan pol nužno i mehanički nastoji svesti na drugi i samo pomoču toga drugoga definirati. Međutim, to su jednostranosti, dok se istina nalazi u dijalektičkoj sintezi, što znači da između pomka i medija uvijek postoji dijalektička korespondencija u kojoj se razvijaju i poruke i medij. Povijest je puna primjera za to. Tisak je tako razvio mentalne Ijudske kapacitete za više i složenije informacije, a ujedno je djelovao i na demokratizaciju procesa akulturacije. Međutim, isto tako velike informacije (na primjer veliki izumi, složeni zakoni itd.) koje je otkrio ili stvorio neki genij pozitivno su djelovale na razvoj medija. Uzmimo opet slučaj tiska! Da Gutemberg nije otkrio novu mogučnost prenošenja poruka putem masovnog tiska, ne bi se onako snažno razvio tiskarski medij koji je djelovao povratno na dalje razvijanje poruka. Prema tome svaka izolacija medija ili poruke vodi iskrivljavanju fenomena komuniciranja. Medij zbiljski uvijek postoji u procesu komuniciranja i nikako drukčije, ali kad ga se posebno izučava, moguče ga je tretirati kao poseban fenomen. Analiziramo li tako povijesni razvoj medija, vidjet čemo kako su se oni razvijali. KMarks je prikazao genezu i dijalektičku interakciju između medija i poruke iz čega je vidljivo da i tzv, mentalni mediji (tzv. pet osjetilnih kanala koje je danas psihologija proširila i do 15 različitih načina općenja sa svijetom i okolinom) imaju svoj povijesni razvoj i da uveliko ovise ne samo o fiziološkoj datosti nego i o sodološkoj datosti, tj. o stanju proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa date epohe. Iz toga se može izvesti futurološki zakijučak da čovjek još nije završen i da on stalno razvija nove kanale za svrsishodnije opčenje sa stvarnošću i drugim Ijudima. Što se pak tiče povijesnog razvoja fizičkih medija, oni su se uvijek bazirali na okolnim sustavima koji obuhvačaju komunikatora i recipijenta odnosno sve sudionike u procesu komuniciranja. Tako, spomenimo samo najvažnije medije, najprije je gesta bila medij za priopčavanje poruka. Nju je dopunila i djelomično zamijenila zvukovna situacija (govor). Dalji razvoj medija kretao se prema otkriču pisma (preko hijeroglifa i kiinastog pisma). Od otkriča medija za međuljudsku

24