RTV Teorija i praksa

SANDI ČOLNIK; To je serija koja je imala preko 20 nastavka i išla je četiri godine. Radilo se dosta estetski, bez režijskih smicalica i po neki put kao da smo namjerno išli na usku temu koja je na prvi pogled trivijalna. Znači, mi smo insistirali na malim svakodnevnim stvarima i onda bi se iz razgovora pokazalo kao ozbiljno kako jedna grupa Ijudi, jedna socijalna grupa, ovdje su to bile kučne pomočnice, kako ona reagira na neke pojave iz svakodnevnog života. Sa druge strane stoje njihove poslodavke i poslodavci sa svojim reagiranjima na njih i sa ocjenjivanjem njihovih radnih i ostalih navika. DIMITRIJE PEKIĆ; Mislim da ima dovoljno povoda, nekih intrigirajučih detalja. Recimo, pojavio si se jednog trenutka u papučama, je li to na izvesan način indikacija tvog odnosa prema sagovorniku. SANDI ČOLNIK: Pošto je sugovornik bila kučna pomoćnica čiji je rad bio i u tome da čisti pod, onda smo mi iz susretljivosti i obzira prema njoj obukli papuče da joj ne bi davali još dodatni posao. SREČKO PLANINIĆ (direktor Centra za kulturu „Novi Zagreb”): Da li insistirate u bilo kojem smislu, ako vam se osoba čini zanimljiva, da s njom uspostavite kontakt, iako to ona u početku odbija? SANDI ČOLNIK: Neki puta da, jer je nekako u slovenskom karakteru da najprije nešto odbija, pa čak i traži da ga malo nagovaraš i ako vidiš da je u tome problem, onda ima stvarno smisla da ga nagovaraš, ali ako je nelto drugo, onda odustaješ. LJERKA MIFKA: Mene zanima dramaturgija u toj seriji. Na koji način ste

88