RTV Teorija i praksa

Braco Kovačevič

DRUŠTVENO-EKONOMSKA DETERMINIRANOST INFORMISANJA

Intenzivan razvoj samoupravljanja na svim područjima njegove socijalne egzistencije nametnuo je potrebu teorijskog analiziranja odnosa informisanja i samoupravljanja u pogledu kreativnog proizvođenja informisanja imanentnog razvoju samoupravnih društveno-ekonomskih i političkih odnosa u istorijskom procesu emancipacije čovjeka i društva od djelovanja stihijnih sila prirodnog i društvenog determinizma. Kako se pod informisanjem in ultima linea može podrazumijevati proces transponiranja poruka kako od pojedinaca do pojedinaca i pojedinaca do grupe, tako i od grupe do pojedinaca i od grupe do grupe', a pod sistemom informisanja - skup institucija i aktivnosti pomoču kojih društvene grupe u društvu ostvaruju svoje interese i produciraju društvene odnose 2 , logično je da proizlazi da je informisanje, odnosno sistem informisanja, društveno-ekonomski i politički determinirano, tj. da zavisi od sistema socioekonomskih i političkih odnosa globalnog društva. Sredstva informisanja (pogrešno identifikovana sa sredstvima masovnog komuniciranja) u svojoj su suštini sredstva transmisije ideologije i vrijednosnih nazora koji, kao realizovan klasni interes, učvrščuju vladajuči klasni i politički sistem, 3 Informativna moč, kao i ukupna politička moč, posljedica je postojanja ekonomske moći 4. Proizlazi, dakle, da se fenomen informisanja ne može teorijski opservirati odvojeno od društvenih uslova u kojima se producira

’ S.llič, Informisanje u udruženom radu (Humanizacija radne sredine), Beograd, „Privredni pregled”, 1978, s. 12.

2 Uporedi: M. Radojković, Problemi definisanja i klasifikovanja sistema informisanja, u: čas. „Ideje”, Beograd, br. 5-6/1975, s. 137.

3 J.Đorđević, Politički sistem (Prilog nauci o čovjekui samoupravljanju), Beograd. „Savez udruženja pravnika Jugoslavije”, 1967, s. 953.

4 M.Diverže, Uvod upolitiku, Beograd, „Savremena administracija”, 1966, s. 109.

146