RTV Teorija i praksa

najvažnije normativne odnose između institucija, kanala i grupa koje po definiciji tvore taj sistem”. 25 Sve ovo do sada izloženo pokazuje koliko je pozicija radničke klase u sklopu povećanih protivrječnosti kapitalističkog načina proizvodnje izuzetno teška kako u oblasti društveno-ekonomskih tako i u sferi političkih odnosa i političkog odlučivanja uopšte gdje njihova promjena implicira i izmjenu načina informisanja, Poistovjećen destrukcijom prirode i društva, proširen na cjelokupan sistem dominacije i koordinacije, tehničM razvitak nužno zahtjeva proizvodnju onih oblika života i moči koji „pomiruju” snage koje se suprotstavljaju sistemu. Fundiran na naučno-tehnološkim dostignučima, savremeni kapitalistički način proizvodnje, napominje Markuze, je još uvijek u mogučnosti da onemoguči kvalitativnu društvenu promjenu koja bi inaugurisala bitno drugačiji oblik čovjekovog življenja, novi način čovjekove egzistencije. 26 Savremeno industrijsko društvo postaje totalitarno na osnovu organizacije društvenog života. Totalitarizam ne podrazumijeva „samo terorističku političku koordinaciju društva več, također, neterorističku, ekonomsko-tehnološku koordinaciju koja djeluje posredstvom manipulacije potrebama, dodjeljujuči interese. Ona tako sprečava izbijanje efikasne opozicije protiv cjeline. Ne pogoduje totalitarizmu samo određena forma vladavine ili načela parti]e već, također, određeni sistem proizvodnje ili raspodjele kop ne isključuje .pluralizara' partija, novinskih listova, .sila protuteže 1 itd.” 27 Pored Markuzea postoje i mnogobrojni drugi istraživaci savremenog kapitalističkog društvenog uređenja koji ističu da sredstva informisanja predstavljaju sredstvo manipulacije lažnim i nametnutim potrebama za rekreacijom, zabavama, hobijima, informacijom, totaliziranom individualnom konzumacijom i atomizacijom pojedinaca. Razumijevanje ovi oblika manipulacije svakako je izuzetno važno za shvatanje

25 M.Radojkovič, Driava i masovni mediji, čas. „Poija”, januar 1979, s. 9. m H.Marcuse, Covjek jedne dimenzije, s. 12.

22 Ibid., s. 22-23.

22 Markuze to ilustrativno eksplicira ističući da isti televizijski program gledaiu i buržuj t radnik, kao što istovremeno iste frizure mogu da nose njihove žene koje su ih vidjeie preko televizije. H. Mercuse, Ibid., s. 27.

29 T.W.Adorno, Dva eseja o ieleviziji, u zborniku: TV kao medij, Sarajevo, „Svjetlost”, 1978.

154