RTV Teorija i praksa

160

informisanja. Informisanje koje zahtijeva akciju postaje ne samo društvena potreba čovjeka kao svjesnog biča u njegovim djelatnostima, nego i conditio sine qua non razvoja samoupravnih društveno-ekonomskih i političkih odnosa u procesu istorijske transcendencije klasnog društva. „Akn samoupravljanje shvatimo kao jedan permanentni proces, kao društvenu potrebu i oblik zadovoljavanja Ijudskih težnji, njihovih aktuelnih i perspektivnih Ijudskih potreba, onda se i informisanje javlja kao jedna od tih potreba." 42 Proizlazi da uticaj sredstava masovnog informisanja sve vise dobiva na značaju teorijske analize i normativne eksphkacije. Tako če Ustav SFRJ decidirano isticati u čl. 168 da je nasem radnom čovjeku i građaninu zajamčeno pravo da bude obavješten o događajima u domovini i svijetu, bitmm kako za njegov život i rad tako i za zajednicu u cjelini. Stampa, radio, televizija i druga sredstva javnog informisanja i komumciranja moraju objektivno i istinito obavještavati javnost i, također. objavljivati mišljenja i informacije organa, orgamzacija i građana koji su od značaja za javnost. Rasvjetljavan]e i saopštavanje istine jeste osnovni smisao i cilj informisanja u samoupravnom socijalističkom društvu. Sredstva javnog informisanja moraju biti snažno povezana sa marksističkom idejno-političkom i naučnom koncepcijom na kojoj se temelji proces izgradnje samoupravnog socijalistc og društva. Ovaj je odnos značajniji tim prije što se jugoslovens o društvo u procesu deetatizacije i samoupravnog utemeljenia susreče sa pojavama jednostranog, često neprovjerenog i neistinitog izvještavanja, zanemarivanja opštih drustvenih interesa, podlijeganju senzacionalizmu i komercijalizaci)!, prenošenju sistema vrijednosti kapitahstickih drustava, 4 -’ Sredstva javnog informisanja se još uvijek msu dovol]no uključila u okvire samoupravnog demokratsko-pohtickog

41 TJ tom smislu Kardelj napominje da se društveno-svojinski odnosi u samoupravnom udruženom radu ne mogu „izraziti klasičnim svojinskim pravium tormulama. već samo suštinski novim sistemom ekonomskih i politCkih odn međusobnih obaveza i odgovornosti radmh l|udi u udruzenomradu I da'je. „drust veno-svoiinski odnosi ne znače više odnos .sopstvemka' i nesopstveraka , ... \ec odnos među samim radnicima koji zajednički raspolažu sredstvima za proizvodnju. aTnTdiTfduaTo prisvajaju plodoie svoga rada. Reč je. dakle, o odnos.ma među l,udima koji kolektivno i samoupravno stavljaju zajedmcka proizvodna sredstva u službu individualne stvaralačke snage i sposobnosh radmka u udruzenom radu radi nostizanja što večeg zajedničkog i individualnog uspeha udruzenog rada . E. Kardelj, Protivrečnosti dru Uvene svojine u savremenoj socijahstičkoi praksi. Beograd, „Radnička štampa”, 1976, s. 54. « 2. Tanić, Neki problemi značenja informisanja u samoupravljanju proizvodača. Simpozijum: „Informacija i samoupravljanje”, JIN, Beograd, 1965, s. 147.