RTV Teorija i praksa

dana stalno mimoilazili. Poslednjeg dana smo, dakle, stali pored magistrale i snimali kamione. U Cilipima, u nedeljno jutro, šetamo izgužvani i nikakvi, vukući nagru i držeći mikrofone u rukama. Visoki i odnegovani Amerikanci i Amerikanke, folklorne nošnje, šatre pod kojima se prodaje turistički kič. Beležimo zbrku jezika ovog turističkog Vavilona koji se, po izlasku iz zimskog sna, priprema za početak nove sezone. Razgovaramo sa Konavljanima. Svi su de bonne humeur: događaji od pre desetak dana nisu ih ni najmanje uznemirili. Konavljanke u lepim narodnim nošnjama poziraju pred foto-aparatima turista. Amerikanke ih posmatraju s izrazom one pomaio neprijatne zainteresovanosti, kao što se posmatraju countrv men, domoroci. Kao što bi entomolog posmatrao retku bubu. Taj odnos stranaca prema nama, domorocima, uvek nas je iritirao. Evo, i sada. Koliko če nas turizam pretrpeti štete zbog ove nesreće? Čuli smo zanimljivu priču: grupa američkih studenata došla je ovamo da „doživi” zemljotres. Pošto se nekoliko dana ništa nije desilo, gnevni i uvređeni zbog „prevare”, spakovali su stvari i otišli. Svačega ima na ovom našem svetu. Stižemo u Dubrovnik, Tomo nas vodi svojoj kuči, na ručak. Upoznaje nas sa roditeljima. Zatim nas vodi na temelje kuće koju je počeo da zida od svoje pomoračke ušteđevine. Pokazuje nam s ponosom gde če šta biti: ima dvanest stubova nosača, kaže, pa neka dođe zemljotres ako hoče. Uveče, na aerodromu, rastali smo se od ovog dragog čoveka koji nam je mnogo pomogao u našem teškom poslu. Avion je kasnio puna dva sata. Letimo po kiši, Sumiramo polako protekle dane. Avantura je završena. U Beograd smo sleteli nešto pre ponoči. RAD U STUDIJU - NIZANIE BISERA Pravi rad na drami, međutim, tek je trebalo da počne. Skupivši osam i po sati zvučnog materijala - a pokušali smo da

175