RTV Teorija i praksa

176

pokažemo kako je taj proces tekao - mi smo samo prebrodili prvu fazu rada. U tom delu našeg posla osnovni zadatak bio je pronaći zanimljive zvučne „sredine” i snimiti zanimliive situacije i ispovesti. Naše traganje nije moglo biti uvek potpuno planski usmereno, Na njega je uticao niz okolnosti. kao i u svakom poslu ove vrste. U procesu samog snimanja mi smo, upotrebivši svu svoju veštinu, nastojali da razgovori teku u očekivanom i po nas povoljnom smeru. Međutim, poneki razgovor bi zapadao u čorsokak, a ne tako retko kad smo na svaki način želeli da čujemo nešto do čega je nama stalo, dobijali smo nategnuto mucanje ili opštepoznate konotacije i konvencionalne iskaze. Uopšte. naše prikupljanje materijala bilo je omeđeno dvema opasnostima, dvema mogučim ogrešenjima o dokumentarizam. S jedne strane, to je bio spontani. neusmereni Ijudski govor. ona; koji nas nije vodio ni do čega, a s druge strane unapred liksirana teza da se u toj i takvoj situaeiji mora reči to i to. Plivajuči, dakle, između Scile besmislene i na-sve-strane raspiinjujuče spontanosti i Haribde kruto postavljenog cilja, mi smo nastojali da prikupimo što više onog Ijudskog govora koji ie slobodan, mudar, živopisan, s jedne strane duboko individualan, a s druge - onog u kojem kao da odjekuju i tuđa iskustva. iskustva pređašnjih Ijudi. Išh smo na lični doživljaj i lični ugao gledanja: tamo gde bi bilo ko progovorio sa ciljem da dođe do opštih zaključaka, progovorio bi ne svojim več tuđim kodom: jezikom tnass media. A taj je jezik za nas bio apsolutno neupotrebljiv. Narednu, veoma bitnu fazu rada obavila je u potpunosti naš koautor Nada Bjelogrlić. Pošto je utisak o svemu onome što smo u toku četiri protekla dana snimili bio još uvek izuzetno živ, i pošto nismo mogli zauzeti neophodnu kritičku distancu prema onome što smo snimili, sređivanje prispelog materijala, trijaža, odvajanje zrna od pleve u satima skupljenih ispovesti. bilo je neophodno da preuzme neko neopterečen vizuelnim asocijacijama. Dakle, neko ko ove Ijude nije video niti sa njima razgovarao. Čitav taj veoma glomazni i obimni deo posla, u toku nekoliko dana obavila je Nada. I moramo odmah reči - obavila izvrsno. Preslušavši na uheru sve što smo snimili i saopštavajuči nam svakodnevno svoja zapažanja o tome, naš koautor je obeležavala delove koji su bili za nas upotrebljivi i na koje je trebalo računati, Bila je veoma dirnuta pričom Miloša Carevića. Istovremeno, Nada je predložila đa snimimo decu jedne beogradske osnovne škole, koja su u vreme zemljotresa bila na