RTV Teorija i praksa

182

Ovom delu smo naknadno želeli da pridodamo tekst koji bi čitali spikeri i koji bi se odnosio na zvanićne vesti o pomoci iz zemlje i sveta. 10. OPTIMIZAM. Samo izjava Rudolfa Vučinića. 11. KRAJ. Snimak početka priredbe u Cilipima u koji je bio üblendovan zvuk mora i talasa. Talasi koji udaraju muklo. monotono, zagonetno i koji polako. vrlo polako, blede, treba o je da budu neka vrsta fin ouverte. More kao svedok nesreće Ijudi, kao simbol večnosti i lepote kao izazov ćoveku, kao njemu prijateljska i nepnjateljska sila istovremeno. More, kao bezmerno i kao poziv čoveku u bezmerno. L’homme libre, toujours tu chenras la mer, kako bi kazao pesnik. La mer est ton miroir. Time što bismo kraj ostavili otvorenim drama bi izašla iz okvira plitkog i prigodnog optimizma. Slika ove nesrece i covekove žilave borbe sa njom najednom bi se izdigla - ih bi mogla da . izdigne - među umetničke slike o Ijudskom posto]an]u kao patnji i borbi sa patnjom. Krug se zatvara onamo gde je atavo ovo naše razmišljanje i počelo: slikom stamenog, hrabrog. gordog odolevanja. Slikom smirenosti u jezgru nesrece i patnje. Slikom hrabrog, dostojanstvenog otpora silama umstenja. Slikom masline. Učinilo nam se đa je ovom dramom moguče progovoriti onim jezikom i na onaj način koji je po pravilu i oduvek bio ]ezik „visoke” umetnosti. Drugim rečima, „poruka” koju bi ovako koncipirano delo saopštavalo ne bi bila ništa prizemnija, ništa manje korapleksna od onih koje donosi jedna fiction drama. i istovremeno, naša drama i dokumentarna drama uopste, kao da nudi neke prednosti. Ona je iz uzavrelog i zahuktalog zivota izvukla žive reči, žive Ijude, živu materiju života. Ta] život, zahvaćen mrežom zadate teme bacakao se, praćakao, otvarao širom usta, živ, stvaran. sluzav, nepatvoren, iznesen naglo iz mlakih dubina u kojima je postojao samo amorfan, sknven senkom večne tame. ZAVRŠNI DEO RADA U narednoj fazii, pošto smo došli do trake koja je iznosila pedeset i šest minuta, preostalo nam je da izvedemo operaciju krajnje savesnog „čišćenja” unesenog materijala, i ostvarenja potpuno slobodne i eufonične dramaturške cehne. Iz noci u