RTV Teorija i praksa

noć, iz dana u dan, dobivši prethodno više termina u studiju za fmalizaciju rada, mi smo sažimali delove, übacivali ili izbacivali rečenice ili reči, obogaćivali osnovnu traku. (Na prvom delu našeg rada naročito se angažovala Nada.) Ovaj deo oduzeo nam je mnogo vremena i dovodio nas više puta - kako je to već uobičajeno u kolektivnom radu na poslovima ove vrste - do ivice strpljenja. Konačno, ne jednom, zapadali smo u ćorsokake, ne uspevajući da ideje i zamisli koje su do poslednjeg trenutka pljuštale, dovedemo do adekvatne i prihvatljive forme. Želeli smo da odemo do nekih porodica u Beogradu koje su prihvatile izbeglice. Kasnije srao odustali od toga. U novinama su se pojavile vesti o nizu slučajeva napada otrovnih zmija u tom podlručju na Ijude. Navodno, reptile je zemljotres, kao i Ijude, uznemirio u toj meri da su izašli iz svojih podzemnih staništa i sada u grozdovima vise po drveću, napadaju Ijude i stoku, kao u Danteovim jarugama. Odustali smo i od toga. Kasnije je ova vest zvanično demantovana. Priča koja u našoj drami traje pola minuta, o petogodišnjem detetu koje je piškilo u nošu za vreme zemljotresa, i koja je nasmejala većinu slušalaca, snimana je puna dva sata u studiju. Dečak, s kojim je razgovarala Nada, inhibiran prisustvom roditelja i kosmonautskim, zastrašujućim izgledom studija, nikako nije priznavao šta je radio u toku zemljotresa, ni to da je noša počela da mu šeta. Samo izuzetnim strpljenjem našeg koautora dospeli smo do zanimljive priče za comical alleviation. Da bismo ilustrovali u čemu se sastojala težina tog procesa „grubog i finog brušenja” materijala koji je sada već postao deo estetske strukture drame, navešćemo neke primere, U prvoj verziji monolog Hasima Avdulića iz sela Zogalj glasi ovako: ~Ma ja u to jutro sam se ustao u pola sedam, pa sam pošao sa ženom, jer mi se bavimo od poljoprivrede, i pošo sam sa ženom da, ovaj, sijemo neki bostan, jedno dva kilometra odavde. I taman, tek smo došli u njivu, evo počne onaj zemljotres i znao sam da sam, da su djeca unutra, a za majku nisam znao, jel ona stalno, sirota, vanka je bila, samo kad je bila bolesna, inače kad je zdrava bio nikad nije ušao unutra, samo noči. I onda sam krenuo put kuće i onda sam đošao kući i video sam brata i

183