RTV Teorija i praksa

Na isti način govor drugih aktera, pun poštapalica i redundance, prošao je kroz sličan proces „brušenja”. Isključivali smo besmislena ponavljanja reči u okviru jednog monologa, zatim veče celine ako se materija o kojoj je reč pojavljuje u ekspresivnijem obliku na nekom drugom mestu. Intervencije u toku preko svake mere zamornih i iscrpljujućih preslušavanja i „brušenja” završne verzije drame, išle su uglavnom na to da isključe sve što je obično, poznato, sve što ne povećava dramsku tenziju, ili „sumu” informacija drame. Naravno, često bi bilo koja intervencija bila jednostavno nemoguća zbog premale pauze u izgovorenim rečenicama učesnika, i zbog nemogučnosti da se isecanjem tog dela trake dobije utisak povezanog i spontanog govora. Primetio bi se ~šav”. Istovremeno, dobijamo snimke sa registrafona Radio-Beograda, na kojima su prve vesti o ovoj nesreči. Na žalost, emisija na koju smo računali (tog jutra bila je na programu emisija o poljoprivredi koja je naglo prekinuta vešču o zemljotresu) nije sačuvana u zadovoljavajučem stanju. Time smo izgubili „velsovski” početak. (Što je, možda, i dobro: „naivni” početak čuvene radio-drame Rat svetova je opštepoznat). Iz barskih biltena pravimo izbor najznačajnijih i najekspresivnijih vesti - o tome koji su poimence objekti porušeni i iz kojih je opština u zemlji, i kakva, pomoč došla. U dnevnoj štampi nalazimo podatke odakle, iz kojih zemalja stiže pomoč i šta je tom prilikom poslato. Miksažom, ove informacije koje čitaju muški i ženski spiker i koje su snimljene u stereo-tehnici daju utisak o beskrajnoj traci pomoći iz koje se übrzo ne razaznaju precizni podaci, več čujemo samo ime zemlje, grada, oblik pomoči. Ova je Nadina ideja u boljem i radiofonskijem obliku zamenila ideju o zvuku kamiona koji pretovareni tutnje crnogorskim drumovima. Tokom čitave emisije tako slušamo radio-vesti koje su nas tih dana obaveštavale o nesreči. Ove vesti se vezuju izvesnim više ili manje vidljivim „šlagvortima” za prethodnu materiju. I konačno, radio-vest o vrlo dramatičnim događajima koji imaju izvesno trajanje, a koje smo mnogo puta čuli, stvaraju jedan naročiti efekat: javlja se pavlovljevsko „baljenje” svesti kod slušaoca koji zna da če uskoro biti „nahranjen” novim, dramatičnim informacijama o događajima koje je već čuo. Ostaje problem kraja. Kako smo u procesu eliminacije izbacili največi deo naših svedoka sa terena koji daju umirujuče i optimističko-konferencijaške izjave, iz prostog

185