RTV Teorija i praksa

184

došli su neki Ijudi tu i vikali smo, a u pomoč, a kako stvarno su svi skočili živi da spasimo one Ijude, a. Majka od pedeset i šes godina i sin od dve i po godine - mrtvi, I znao sam što, i onda, šta da vidiš sve kamenje unutra i čudo i tregen i stubovi dok s'mo našli krampe i lopate i čudo. Morali smo okinuti one žice. Zvao sam ja svoga sina, ovaj mi se zazijao jedan put: molim, molim. I onda smo ih izvadili. Ovaj je izašao živ i kaže ovaj mali da je jednom vikao majka, sine mi ako možeš skini mi ovo kamenje i nakon toga, tu je poginuo. I sad, ne znam ni sam šta da govorim više. Sam zvao ja: Mohamede, Mohamede, on mi se zivao molim, molim i ništa više. I stalno govori, baš sada smo bili vanka i kaže, ja mu reko, očemo opet napraviti kuču, kaže: ne. Samo, kaže, ako očeš od daske, inače, kaže, kuču od ti ove cigle i šta ja znam ne ziđaj nikako, kaže. Tri sata je bio zatrpan unutra . Več iz ovog dela, koji je za one koji nisu upoznati sa kontekstom teško razumljiv, nismo sigurni u osnovne činjenice Ko je poginuo, a ko je ostao živ? Jednu od teškoča u razumevanju predstavlja i to što se „majka” upotrebljava i kao imenica ženskog i kao imenica muškog roda, Poginulo je, u stvari, jedno dete, a drugo je ostaio živo. I poginula je majka Hasimova. U konačnoj verziji taj tekst glasi ovako: ~...U...t0 jutro sam ja pošao sa ženom. Ovaj, da sijemo neid bostan. Jedno dva kilometra odavde. I taman, tek smo došli u njlvu, evo počne, ovaj zemljotres. I znao sam da su djeca unutra, a za majku nijesam znao, jeL.i onda sam krenuo...put kuče. Šta da vidiš, sve kamenje unutra i čudo i tregeri, i stubovi, dok smo našli krampe i lopate, čudo... Morali smo otkinuti one žice... Zvao sam ja svoga sina. Ovaj mi se zaziva jedan put: molim, raolim. I onda smo ih izvadili: majka od pedeset i šes godina i sin od dvije i po godine - mrtvi. I kaze ovaj mali da je majka vikala: sine, ako možeš skini kamenje. Nakon toga je poginuo, a ovaj izašao živ. Baš sada smo bili vanka, i kaže, ja mu reko: očemo opet napraviti kuču. Kaže: ne. Samo, kaže, ako hočeš od daske. Inače, kaže, kuću od cigle, šta ja znam, ne ziđaj nikako... Tri sata je bio zatrpan unutra”. Tekst je skračivan u više navrata, menjan je redosled rečenica, • S ve u cilju dobijanja jasne i preciznije slike o tome šta se dogodilo.