RTV Teorija i praksa

vojvođanski”, „pojedinci mucaju”, ~ima ih sa lošom dicijom i neprijatnom bojom glasa”. Večina učesnika istraživanja zastupa stav da novinari i voditelji treba manje da čitaju a više da govore. Govor voditelja i novinara treba da bude prirodan, bez napora i nastojanja da se ispadne učen i slatkorečiv i bez deklamatorskog isticanja pojedinih reči, delova rečenica i čitavih rečenica, jer to odvrača pažnju gledalaca od sadržine poruke koja im se saopštava. Ako, pak, novinari i voditelji ostaju pri tom da poruke čitaju, onda treba da vode računa o tome da čitaju neizveštačeno, jednostavno, tečno, bez napora i bez nastojanja da pred gledaocima sakriju da čitaju. S obzirom da u emisiji Novosadske Tazglednice učestvuju i radni Ijudi i građani kojima maternji jezik nije srpskohrvatski. po mišljenju učesnika istraživanja takvi učesnici treba da govore na svom maternjem jeziku, a da se titlovanjem njihov govor učini pristupačnim gledaocima kojima je srpskohrvatski, odnosno hrvatskosrpski maternji. Bez obzira na statusne razlike između voditelja i novinara u televizijskim emisijama, primedbe gledalaca na njihovo ponašanje koje uz govorno-jezičko ponašanje čini bitan elemenat komunikacije u okviru TV medija, sistematizovane su i date kumulativno. Navodimo te primedbe: „neprirodno se ponašaju pred kamerom”, „deluju odsutno i nekoncentrisano , „vrpolje se na svom mestu”, „sede neukusno , „umesto smirenosti i izvesne ležernosti deluju uznemireno i napeto i na sn 6 ovornika i na auditorij”, „upadaju u reč, ne dozvoljavaju sabesedniku da završi misao”, „više obraćaju pažnju na podsetnik nego na sabesednika”. U sadašnjoj fazi razvoja i društva i televizijskog medija političko-stručne odluke televizijskog novinara su društveno jasno determinisane: stručnjak za oblast kojom se bavi, društveno-politički radnik opredeljen i angažovan na liniji Saveza komunista Jugoslavije, dobar govornik, dobar poznavalac televizijskog medija i njegovih izražajnih mogučnosti, ali i ličnost sa kultivisanim jezikom i razvijenom jezičkom kulturom, kako bi mogao da ostvari ulogu nenametljivog i angažovanog posrednika između gledalaca i onoga o čemu izveštava. Novinarima i voditeljima Novosadskih razglednica gledaoci zameraju na „frazerskom i ispraznom jeziku”, ~na tekstovima u kojima ima mnogo nerazumljivih reči” i ~na greškama koje se ne bi smele dešavati Ijudima koji znatno utiču na opštu jezičku kulturu svog auditorija”.

216