RTV Teorija i praksa

Posljednji pronalazak na koji se to u velikoj mjeri odnosi još je televizija, najjači medij u drugoj polovici 20. stoljeća, zbog svojih karakteristika kombinacije vizuelnog, auditivnog, brzine reagiranja na zbivanja i opće pristupačnosti u obiteljima u mnogim zemljama. Tom se sredstvu pripisuju efekti od fizičkih, radi organa koji su pri tom u akciji ili nisu zbog nekretanja (i uz ognjište se, osobito u zimskim mjesecima, satima sjedilo uz usmenu predaju, često duže nego pred ekranom, da ne nabrajamo dalje razne oblike fizički neaktivnih djelovanja kao što je sjedenje na radnim mjestima, u školama, kulturne razonode promatranjem neke predstave itd.) do mnogobrojnih psiholoških. Tako se smatra da bi program koji bi sadržao mnogo obrazovnih poruka automatski obrazovao gledaoce, a neki koji bi se sastojao od mnogo lakih zabavnih emisija automatski pretvarao gledaoce u šupljoglavce koji bi zaboravljali svoje obaveze i samo dalje tražili razonodu, itd. Od svih tih potencijalnih efekata o kojima se zaključuje direktno na osnovu vanjskog izgleda te komunikacije i zamišljanja jednostavne veze emitor - /ne/razumni primalac-izvršilac, malo je ozbiljno naučno dokazanih. Jedno je međutim nesumnjivo: odaslana informacija koju nitko nije primio, ne može uspostaviti komunikaciju. Ako je primi mali broj Ijudi onda komunikacija može biti adekvatna ako je upravo tom malom broju i ta određena informacija bila namijenjena, a sigurno ostaje neadekvatna ako je bila namijenjena široj grupi, koja je nije primila. Ne moraju naravno'sve emisije imati veliki broj gledalaca, može biti važno obraćati se nekom specijaliziranom emisijom određenim grupama, ali treba voditi računa i o obratu; preveliki je luksuz davati emisiju namijenjenu nedefiniranom auditoriju, dakle tzv. širokom krugu, ako ona ima mali broj gledalaca. Prije svega treba biti jasno kome se redakcije, urednici i autori emisije imaju namjeru obraćati određenim sadržajima i formama. Neophodno je dakle, ako se želi znati do koje mjere neko sredstvo javnog informiranja uspostavlja osnovnu komunikaciju, ispitivati koliki broj Ijudi prati odaslane informacije. Ove podatke mora pratiti niz drugih relevantnih činjenica u skladu s raznim mogućim ciljevima istraživanja. Ovdje čemo razmotriti takve podatke dobivene na uzorcima SRH, longitudinalno u toku niza godina. Uzmimo bilo koje nizove usporedbi relativnih brojeva gledalaca u raznim

219