RTV Teorija i praksa

Braco Kovačević

INFORMISANJE I HUMANIZACIJA DRUŠTVENIH ODNOSA

U posljednje vrijerae su na našem književnom tržištu sve prisutnije studije koje pokušavaju da teorijski opserviraju i analiziraju kvalitativne odnose između udruženog rada i informisanja. S takvim pretenzijama se pojavila i knjiga Stanka Ilića, Informisanje u udruženom radu (Humanizacija radne sredine)*. Kao što se več iz samog naslova i podnaslova može vidjeti, riječ je o izgradnji takvog sistema društvenog informisanja koji če sa svoje strane omogučiti i inicirati proces izgradnje ne samo humanizacije radne sredine u užem smislu, nego i proces humanizacije samoupravnih, socijalističkih odnosa. Stoga je knjiga podijeljena u dva dijela. U prvom dijelu autor prikazuje sistem informisanja i njegovog funkcioniranja u osnovnoj organizaciji udruženog rada, kao osnovnom obliku udruživanja rada i sredstava, u kojoj radni čovjek razvija svoju integralnu ličnosti ostvaruje Ijudsku slobodu, dok u drugom dijelu posmatra doprinos samoupravnog sistema informisanja humanizaciji radne sredine i društvenih odnosa uopšte. Ističući tezu da je informisanje društvena potreba, Ilič zapravo pokazuje da je ono sastavni dio Ijudske praktične djelatnosti koja je upravljena kako u pogledu transformacije prirode, tako i u pogledu revolucionarne izmjene društvenih odnosa i čovjeka samog. Kao društvena potreba informisanje obuhvata tri suštinska sastavna dijela: svijest, cilj i određeni oblik organizacije subjekta. Pravilno shvatajući da je informisanje imanentno čo.vjeku kao svjesnom i društvenom biču (izvan društva nema informisanja)

Stanko Ilić. Informisanje u udruženom radu (Humanizacija radne sredinel „Pnvredm pregled". Beograd. 1978.

287

PRIKAZI