RTV Teorija i praksa

290

Nije nimalo čudno što je sistem informisanja postao predmetom normativne artikulacije kako u Ustavu SFR] tako i u Zakonu o udruženom radu, kao i u drugim značajnim dokumentima koji nisu normativno fundirani nego akciono strukturirani. Polazeći od eksplicitnih stavova Zakona o udruženom radu'. autor određuje predmet i cilj sistema informisanja. Predmet sistema informisanja inkorporira aktivno djelovanje nosilaca sistema u tom smislu da se registrovane činjenice. koje karakterišu posmatranu pojavu, ne prenose mehanički do radnog kolektiva, nego da se pored jednostavnog .ođslikavanja' pojave informacijom obuhvati i objašnjenje svih njenih sastavnih dijelova, njeni uzroci i uslovi pod kojima je nastala i razvija se, kao i posljedice koje ona može da proizvede, koje već izaziva i koje če prouzrokovati pod odgovarajućim uslovima. Pored toga, informacija treba da sadrži i zaključak koji slijedi iz evidentnih činjenica i prijedlog za njihovo pospješivanje, otklanjanje, itd. Cilj sistema informisanja involviran je u ostvarenju uslova za objektivno i aktivno, svestrano učešče radnih Ijudi i građana u procesu razvijanja samoupravljanja i ostvarenja humanizacije međuljudskih i društvenih odnosa. Autor decidirano napominje da pojmovno određenje humanizma (lat. hurnanitas, Ijudsko, čovječno, ono što je imanentno Ijudskoj prirodi) „nije jednostavno”. Ideja humanizma nastala je s klasnim, nehumanim društvom, a primiječena je još u Heraklitovoj („Karakter je čovjekova sudbina"), Protagorinoj („Čovjek je mjera svih stvari’), Aristotelovoj („Covjek je početak svih akcija ) filozofskoj koncepciji, te u vrijeme razvoja hriščanskog humanizma, a naravno i kasnije u 17. i 18. stolječu, pa i poslije. No sve su te filozofije shvatale humanizam u kontemplativnom smislu, S Marksovom mišlju razvija se übjeđenje da se istinski humanizam može ostvariti jedino revolucionarno-praktičnom

i „Organi organizacije udruženog rada dužni su osigurati redovno. pravovremeno. istinito. potpuno i po sadržaju i po obliku pristupačno obavještavanie radnika. i to o cjelokupnom poslovanju organizacije udruženog rada i njezinu materijalno-linancijskom stanju. o stjecanju i raspodjeli dohotka i korištenju sredstava. o rezultatima ostvarenim udruživanjem sredstava iz minulog rada u svim oblicima udruživanja rada i sredstava. o pripremama za općenarodnu odbranu i o ostvarivamu društvene samozaštite. te o drugim pitanjima od interesa za upravljanje. odlučivanje i ostvarivanje samoupravne radničke kontrole. Radnici imaju pravo i dužnost zahtijevati da budu obavješteni o radu i izvršavanju odluka radničkog savjeta i izvršnog organa te o radu poslovodnog organa osnovne organizacije. radne organizacije. složene organizacije i drugih organizaciia i z^l c ‘ nica u koje su udružili rad i sredstva". (Zakon o udružcnom radu. c . 5 b.)