RTV Teorija i praksa

postupke koje ne prevodi. Dijalog Andričev ostaje i kod Tatića dijalog. Očigledno postupci dvojice autora svedoce o dva jezika, dva sistema uobličavanja iste materije. Kada je reč o Tatičevoj knjizi, dva su se medija slila u isto okrilje štampane reči. Ali se nisu identifikovala, Tatičev tekst zadržao je sve karakteristike povratnog prevoda, načinivši kružni put Od Andričeve literature, preko radiofonskog izraza, natrag u grafički oblik. Svoj štampani oblik Gospođice Tatič je radio kao scenario, ali i kao mogučnost simultanog pračenja dela uhom i okom. Meni je žao što današnje slušanje Tatičeve Gospođice nisam uspeo da čujem, prateči istovremeno i tekst (Upadica sa strane: ~To je najbolji način”.) Nisam, međutim, siguran da bi to bio najbolji način percepiranja. Bilo bi to slično gledanju predstave na nepoznatom jeziku sa prevodom iz slušalice. Poređenjem dva štampana teksta istog naslova otkrivaju se razlike koje se nikako ne mogu podvesti pod pojam adaptacije. To je prevođenje iz jednog sistema saopštavanja u drugi, transfer iz jednog medija u drugi. To je potpuno novo saopštavanje iste materije. Savršeno drugim instrumentarijem. Drugim umetničkim postupcima. Drugom umetnošču.

145