RTV Teorija i praksa

IV HERMENEUTIČKI LOGOS RADIO-DRAMSKOG UMETNIČKOG DELA Rekli smo, vratimo se za trenutak na polazište ovog rada, da se ontološka prezencrja radio-dramskog umetničkog dela zbiva kao tekst - zvukopis koji u trenutku konkretizacije (izvođenja) izvorno dopire do sveta Drugog/interpretatora. Ovo dopiranje moguče je samo ukoliko je radio-dramsM jezik korespondentan jeziku interpretatora. Kao jezički ustrojen svet radio-dramski umetnički tekst interpolira (neprestano) svoju jezičku strukturu sa jezičkom strukturom Drugog. Jezik korespondenata izvorm je topos hermeneutičke poligrafije radio-dramskog umetmckog dela i njegov univerzalni horizont a pripada, izvorno, temeljnom ustrojstvu Ijudskog opstanka” (A. Sarčević). Izvorna korespondentnost radio-dramskog umetničkog dela i interpretatora, koja počiva u jeziku, (koji jeste) „izvorni način raskrivanja ili otkrivanja sveta” (A. Šarčevič) ima svoj osnov unutar tekstovnog sveta radio-dramskog umetničkog dela i Cogitu interpretatora. Tekstovni svet radio-dramskog umetničkog dela i Cogito interpretatora konstituiše se ~na višem stupnju refleksije” kao hermeneutički logos. Ovaj hermeneutički logos radio-dramskog umetničkog dela ima za svoju prvu odliku samorefleksivnost. To znači da radio-dramski tekst u okvirima „unutarsvetskog nalažljivog bivstvujućeg” (K.O. Apel) odgovara, u trenucima konkretizacije, na pitanje sveta svojim izvornim moćima „Biti - u ~ sve \ u Hermeneutički logos radio-dramskog umetmčkog dela jeste, u viđenju K.O. Apelove hermeneutičke filosofije i jezicko-analitičke filosofije, razumevanje - sebe - u - situacip sveta. Ovaj hermeneutički logos neprestano je iniciran i imphciran u jeziku korespondenata: radio-dramskog umetnićkog dela i interpretatora. Parafrazirajući K.O. Apela možemo da kažemo da „hermeneutićki logos razumevanja - sebe - u - situaciji ]este (...)' dovoljno samorefleksivan da bi sa samorazumijevanjem istodobno omogučio razumijevanje tuđeg opstojanja. ’ l3 lako samorefleksivan hermeneutički logos radio-dramskog umetničkog dela je i tranzistoran. Šta to znači? da radio-dramsko umetničko delo samorazumevanje čoveka i sveta provodi preko svoje umetničke poruke koja je u principu otvorena i upravo unutar te pretpostavke „dopusta - da - bude u iednoj hermeneutičkoj sintezi polifono spram postavki cogita koji ga, na suprotnoj strani, svojim svetom/besedom pokusava protumačiti i razumeti. Citav hermeneutički logos radio-

12 Pul Riker, op. cit. str. 20.

13 K.O. Apei, Transformacija filozofije, „Veselin Masleša”, Sarajevo, 1980. str. 193

22