RTV Teorija i praksa

početka 1978. godine bez potrebe da se i sada znatnije menja. Na relativnu vrednost poslova ne utiču ni oscilacije u kretanjima čistog dohotka, jer se vrednost časa prostog rada određuje u zavisnosti od obima sredstava za lične dohotke. Naime, svi poslovi se svode na zajedničku meru koja se zove čas prostog rada, pa kada se raspoloživa sredstva za lične dohotke podele sa ukupno ostvarenim časovima prostog rada dobija se realna vrednost jednog časa u zavisnosti od rezultata poslovanja osnovne organizacije udruženog rada. Da bi se ustanovilo koliko časova prostog rada vredi jedan posao, pod uslovom da se ostvari određeni kvantitet i kvalitet, uzima se u obzir složenost posla, uslovi pod kojima se on obavlja, odgovornost i potrebni psihofizički napori (Član 129, stav 3 ZUR). Kvantitativni i kvalitativni rezultati rada izražavaju se u radnim časovima, a koliko če vrednost u časovima prostog rada imati jedan obavljeni radni zadatak zavisi i od relativne vrednosti posla koja se izražava takozvanim koeficijentom multiplikacije. Sve se to može izraziti jednostavnom formulom koja pokazuje kako se dolazi do mesečnog ličnog dohotka po osnovu doprinosa tekučim radom. Formula glasi: Ld = Rč x Km x Včpr gde je Ld - mesečni lični dohodak po osnovu doprinosa tekućim radom, Rč - ukupno ostvareni radni časovi po osnovu kvantiteta i kvaliteta rada, Km - koeficijent multiplikacije određenog posla, Včpr - vrednost jednog časa prostog rada koja zavisi od ostvarenog čistog dohotka, odnosno izdvajanja za Ld. Osnovno pitanje koje postavljamo u ovom radu jeste: kako utvrditi mesečni broj radnih časova (Rč) kao sintezu ostvarenog kvantiteta i kvaliteta rada jednog radnika na određenom poslu? Kao što je rečeno, jedinica proizvoda na televiziji jeste emisija. Emisije proizvode ekipe istog profesionalnog sastava po istom tehnološkom postupku u svakoj televizijskoj stanici. Emisija je, dakle, rezultat rada; scenariste ili novinara, reditelja,

56