RTV Teorija i praksa

pnprema, definiše, između ostalog, i kao izvor informacija za javnost Novinarski kadar u štampi, radiju i televiziji osposobljen je da (uglavnom) radi na klasičan novinarski način; da prati i opservira događaj i osnovna kretanja, da obavještava o njima, da afirmira i kritikuje itd. To je, bez sumnje, i dalje potrebno, ali novinar u našem veoma složenom sistemu konstitidsanja, usaglašavanja i ostvarivanja društvenih interesa morao bi biti osposobljen da djeluje i kao komunikator u jednom širem smislu; da organizuje i usmjerava javnu društvenu komunikaciju društvenih interesa i to ne kao puki organizator i posrednik, nego prije svega kao jedan od odgovornih nosilaca te komunikacije. Nastavni programi, nastava i nastavna praksa ustanova koje obrazuju kadar za rad u informativnoj djelatnosti još uvijek nemaju u vidu ovu funkciju informacije i sistema informisanja u nas. Unutar organizacija udruženog rada informativne djelatnosti i novinarskih organizacija nema zamijetnih mjera za dodatno obrazovanje u ovom smislu. U našoj štampi, na radiju i televiziji najveći dio prostora i vremena popunjavaju profesionalni novinari i funkcioneri (pohtički) profesionalci. Ostatak prostora i vremena „ustupa” se naučnicima, osobama iz estrade i sporta, pismima čitalaca i slušalaca. Radni čovjek, građanin, delegat, delegacija, javljaju se još uvijek veoma rijetko i to, opet, najčešče kao ilustracija onog što je novinar dao. Veoma je, dakle, malo prostora i vremena za neposredne nosioce samoupravnih interesa, pogotovo malo za dijalog među njima o interesima koji su im komplementarni, različiti ili suprotni. Teško bi bilo očekivati da će se kanali javne društvene komunikacije

12