RTV Teorija i praksa

omeđenim predmetom trenutne rasprave, najčešče izlazilo iz okvira zadatog, u traganju za širim programskim implikacijama, a bez opterečenja da če se izrazitijim kritičkim pristupom i načelnim preispitivanjem umanjivati ocena ili pogoršati utisak o pojedinim prilozima i emisijama. SLAB PUBLICITET U ŠTAMPI Ako je izostalo formalno takmičenje, ponuđeni izbor u bilo kojoj od kategorija ni u kom slučaju nije učinjen bez ambicija i promišljenosti. Predstavljen je čitav niz veoma vrednih i kvaiitetnih ostvarenja. Zapaženo je, štaviše, da nije bilo onih neujednačenosti kao u drugim prilikama i da je svaka radio-stanica prikazala bar nešto što bi moglo ostati u dužem sećanju. I ukoliko su nas preslušani programi više puta uverili da je u tehničkom, oblikovnom i sadržinskom pogledu potvrđeno nastojanje ka daljem usavršavanju radiofonskog izraza, društvenom angažovanju radija, uzajamnosti i potpunosti njegovih funkcija, utoliko ravnodušnost štampe prema smotri više iznenađuje. Izuzev „Р olitike ekspres” koja je Festival propratila s nekoliko prikaza, zatim i drugde još najopštijih obaveštenja, nismo naišli na komentare i preglede s celovitijim ocenama i podrobnijim osvrtima. Bilo kakvom da smo stanovištu skioni između krajnosti o „krizi”, odnosno „renesansi” radija, njegovo stvarno mesto u društvenom i kulturnom životu nalaže znatno veču pažnju i obaveštenost javnosti. Ovo je potrebno i stoga što se delotvornost sredstava masovnog opštenja odvija u međusobnom prožimanju, pa i napetosti, i što je radio, izgubivši svoju već davnašnju prvorazrednost, postao deo svakidašnjice, čiji upliv nije manji zato što se uvek jasno ne primečuje ili o njemu tek načelno izjašnjava. U nekim trenucima ohridske smotre okupljeni poslenici podsećali su na veliku i razdraganu porodicu bez unutrašnjih trzavica, koja se izdvojila iz ostalog sveta ne zato što je to sama želela nego što joj je tako namenjeno. Same emisije radija, čak i da ne postoji opasnost zatvaranja u granice samozadovoljstva, ne mogu u nedostatku javne reči preuzeti na sebe funkciju sistematskog obaveštavanja i preispitivanja, kao što ni reakcije slušalaca nisu jedino merilo za vrednovanje programa. Razvoj radija pretpostavlja postojanje zrele kritičke misli, utemeljene na širokoj društveno-kulturnoj perspektivi i komunikološkoj situaciji. 1 pošto struktura i priroda radio-programa, njegova razgranatost, neprekidnost i opštenjske osobenosti ne dozvoljavaju sistematske kritičke prikaze svakodnevnih, pojedinačnih emisija, očekivalo se da če

17