RTV Teorija i praksa

тот licu potaklo ga je da nastavi s ulogom velikodušnog domaćina koji se, premda je unajmljeni šofer plaćen po kilometru, ne ustručava igrati i kulturnog vodiča. Evo o čemu je riječ. Svake godine po jedna eksadrila, točnije, nekoliko avioria, izbacuje nad Pasadenom tone i tone svježih ruzinih latica. Ta je kiša latica ove godine bila otkazana, a da tome nitko nije znao razlog. Možda je bilo krivo neugodno vrijeme? Ili su pak zloslutni politički utjecaji zabranili građanima Pasadene da žive slobodnim životom kojim su dosad živjeli? On, doduše nije iz Pasadene... Nikad nije ni zakročio u Pasadenu.. Njegova žena i on su oduvijek namjeravali provesti nekoliko dana u Pasadeni, upravo zbog svetkovine ruža. Bit će to iduče godine. Dakako, pod uvjetom da se stvari srede što, s obzirom na vremena koja su nastupila, baš nije sigurno. Srečom, guverner je postao Ronald Reagan. Poznajem li Ronalda Reagana? upitao je u retrovizor.. Razumije se, kao glumac se ne može usporediti s Johnom Wayneom... ili s vama, miss Signoret'... Moja je žena plakala gledajuči Room at the Top... Ne... Vi i fohn Wayne ste pravi umjetnici... Ali, kao guverner, Ronald Reagan je pravi čovjek Nije da se hvali, ali guverneru je uspjehu i on pridonio. Skromno, na svoj način... Limuzina, ova ista u kojoj me s radošču vozi, više je puta sudjelovala u izbornoj kampanji. Slušajuči razgovore pristaša guvernera Ronalda Reagana... u kojima on nije sudjelovao... uvjerio se da je Ronnie uistinu right gay (pravi momak). Ali, možda mi dosaduje s tom politikom... Konačno, ja sam Francuskinja... Neka ga ispričam... Ima li u Francuskoj ruža?.. Nikad nije bio u Francuskoj... Rat je završio upravo kada je mobiliziran. Ni do [ Pacifika nije stigao... Žao mu je. On nema sina, ali da ga ima, njegova žena i on s ponosom bi ga uputili da služi domovini i završi s tim vijetnamskim svinjama... Možda mi je vruče? Pojačat će klimatizator... Evo, izvrsno... Na radiju su najavili za predvečer nešto magle... Možda avioni zbog toga ne mogu uzletjeti... To bi objasnilo Pasadenu.. Ipak.. Itwas a shame, te silne tone ružinih latica koje če uvenuti, umjesto da padaju na građane Pasadene...’’ Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1980, str. 294-295. Nostalgija nije više опо što je nekad bila, niti Sinjore danas imalo Uči na bajnu plavušu iz Bekerove Zlatokose. Neki drugi glumci su danas nostalgični. KoUko u tome ima pravde - da jedno vreme gradi istoriju s razUCitim glumcima - ostaje da prosudi nelđ drugi hroničar proteklog vremena. Do tada, ostaje nam da podnosimo paradoks vremena: „kasni radovi” S. Sinjore imaju više od istine no većina dnevnih vesti o svetu u