RTV Teorija i praksa

narod pilji u mučenika? Pravi delić Biblije. Tada čovek shvata mogućnosti opšteg plana u filmu. Shvata šta uopšte može film kada izlazi u prirodu, kada snima čoveka u spoju sa prirodom. U teatru bih pokušao da pronađem druga sredstva da prikažem epizodu nalik na tu. A na televiziji - ako ne kroz glumca, kako bih drugačije? U tome i jeste stvar što si, snimajući televizijsku emisiju, uvek lišen tih dopunskih mogućnosti. A mali ekran ih i ne zahteva. Ali tu je potreban, posebno potreban divan glumac! Anatolij Vasiljeviču, ali i u teatru se sve drži na glumcu Povremeno se čak pojavljuju i pravci koii bučno provaljuju kroz otvorena vrata proglašavajuči primat glumca u scenskoj umetnosti. Tačno, i sam se bavim takvom umetnošču u kojoj je najvažniji - razume se, glumac. Kroz njegovu psihologiju, kroz njegovo ponaaanje ja se trudim da postignem misaona značenja. Ipak, u teatru se glumcu može mnogo pomoći aktivnim mizanscenom, dinamikom scenografije... Na televiziji su i komplikovano osvetljavanje celog studija i nekakve reske, dinamične mizanscene iz ekonomskih razloga za sada nedostupne. Jer, televizijska emisija se ipak stvara za mnogo kraće vreme od pozorišne predstave, a naročito filma. A materijalni faktori ulaze u kompleks uslova od kojih zavisi ova ili ona umetnost Dekoracije na televizdji nemaju značaj kao u filmu ili u teatru. Uzmimo kao primer da treba postaviti Borisa Godunova. U filmu čovek može da snimi i pravu crkvu - iako nisam baš übeđen da je to potrebno, ali se to ipak može uraditi.'U teatru se može stvoriti savremeni, uslovni dekor koji prikazuje hram ili koji simboliše drevnu Rusiju, sve njene hramove najednom. Na televiziji pravi hram ne može da se snimi, a apstrakcija hrama je nepotrebna, јег bi izgledala izveštačena. Znači, sve se svodi na to kakav če biti Šujski, kako če on okrenuti glavu, kakve će mu biti oči. I kako će on šta reći, sa kakvom intonacijom. Znači, sva težina če se sručiti na izvođača uloge Šujskog. (U televizijskoj inscenaciji Borisa Godunova u kojoj su učečstvovali glumci „Teatra na Maloj Bronoj”, tu težinu je preuzeo na sebe izvođač uloge Šujskog, Leonid Bronjevoj.) Na primer dijalog Šujskog i Vorotinskog na samom početku Borisa Godunova. Oni govore o tajnim stvarima koje mogu da povere jedan drugome u najintimnijim okolnostima. U teatru to nikada ne može da ispadne dobro jer tamo su nedovoljna samo dva osvetljena lica Ijudi, koji međusobno tiho razgovaraju. U teatru to nije dovoljno izražajno, potrebno je još nešto da bi nastalo osečanje intimnosti. U filmu se mogu pronači sredstva

156