RTV Teorija i praksa

veoma krhka kao konstrukcija, a i Makluan nije mnogo držao do nje. On je lepo kazao da je termine uzeo iz dečjeg jezika. To je žargon. Tako se deca sporazumevaju. Znate, kad se igraju žmurke i treba da bez gledanja nešto pronađu. Ako su blizu deca viču „vruće, vruće”, ako se odmiču deca viču „hladno, hladno”. Zbilja, Makluan toj podeli ne pridaje nikakav značaj i pominje je samo na jednom mestu i nikada više. On, koji je poznat po ponavljanju onoga što smatra važnim. Ali zato ponavlja pitanje; šta če novo doneti televizija toj istoj deci koja ispred nje danas provode desetine sati nedeljno. I nije li ođ te famozne podele značajnija misao da je još od petog veka pre Hrista, uključivGutenbergovu galaksiju, dominirajuća leva moždana hemisfera. Dakle, ona intelektualna, analitička, aktivna, logička, vizuelna. Danas ona desna, intuitivna, muzikalna, kreativna, emocionalna, globalna hemisfera čovekovog mozga preuzima dominaciju. Zahvaljujuči baš televiziji. B. GRABNAR; ]a sam đošao do istih zaključaka. Naime, poruka i opštila, znači da se poruka i opštila tretiraju kao ista stvar. Televizija je program - to je ista stvar. Može da bude televizor prazan, kad se ne uključi. A prazne knjige nema. I. MANDIĆ; Ima! Ima! - Bjela knjiga... B. GRABNAR: Ako je medij poruka, pa poruku shvatamo kao metaforu za jedan termin koji bih preveo iz metaforičkog jezika. Preveo bih to; medij jeste materijalna snaga promena u Ijudskom društvu. A ako je tako, onda moramo da poznajemo, da razumemo taj medij, da pročitamo poruku ne gledajući televizor i ne buljeći u onu sadržinu, nego da pročitamo poruku iz same tehnologije i njene uloge u društvu. Ako je tako, onda na taj način možemo da tumačimo istoriju čovečanstva i syakog naroda, svake države. Zašto su države uopšte п sve'tu? To je isto jedan medij, jedna komunikacija, uprava itd. Za vreme Aristotela bila su dva medija. Za vreme Marksa treći,

62