RTV Teorija i praksa

svojevrstan automatizam vezivanja obe sfere stvarnosti u vezi je sa vladajućim tipom mišljenja u kulturi, sa slikovnim mišljenjem, sa vizuelnom slikom i vizuelnim pamćenjem, formiranom prednošću vizuelnosti u masovnoj kulturi. Svojevrsnu varijantu visual thinking sigurno pronalazimo u opštenju pozorišnog, filmskog i televizijskog gledaoca sa radio-dek' U za' 'junku treba ponoviti da se stvarnost radio-komada odlikaje specifičnošću koja potiče iz složene pojmovno-opažajne prirode radio-znaka. Ta stvarnost je istovremeno opšta i posebna, simbolička i doslovna, materijalno-iskustvena i slikovno-imaginarna; situirana je između književnosti i pozorišta i filma. Ipak, u njoj dominira kategorijalno shvatanje sveta nametnuto preko koda jezika koji predstavlja centar radijskog značenjskog sistema: zvučni, glasovni sloj reči raste do pojmovnog; akustika prijanja za verbalnu, pojmovnu vrednost znaka. Uz prednostreči dominaciju dobija uslovnost koja sebi podređuje element materijalne doslovnosti. Zahvaljujuči svim tim osobinama radio-delo može biti tretirano u semiotskom smislu na sličan način kao i književno delo: kao poredak konotacije.* Preveo s poljskog

Milan Duškov

Slawa Bardijewska, „O znakach radiowych”, časopis „Dialog” 4/7 6, str. 141 -148.

136