RTV Teorija i praksa

avostrulco više štampe na srpskohrvatskom koja izlazi izvan Vojvodine, nego one koja izlazi u njoj. Odnos između pojedinih vrsta medija, naročito kad je reč o njihovoj informativnoj funkciji, može biti komplementaran, kumulativan: doznavanje jedne informacije posredstvom jednog medija može podstači da se posredstvom drugog dobije potpunija informacija (npr. odnos televizije ili radija prema štampi), ili može podstači da se posredstvom drugog medija dobije svežija, ažurnija informacija (npr. odnos štampe prema radiju i televiziji). S druge strane, treba istači da je ovaj odnos komplementarnosti i kumulacije ograničen konkurencijom među tim medijima i međusobnim isključivanjem, usled vremensMh, ekonomsMh i drugih razloga. Našim ispitanicima postavljeno je pitanje; koji je izvor (medij) za njih osnovni (glavni, pretežni) u njihovom informisanju, s obzirom na devet oblasti javnog informisanja. Rezultati su dati u Tabeli I.

Tabela I

274] 4 Modalitet „bez odgovora” treba timiačiti tako što on znači da se ispitanik koji inače koristi sredstva masovnog informisanja, ne informiše o dotičnoj problematici.

OSNOVNO SREDSTVO INFORMISANJA\ radio televizija novintbez odgovora 4 1. spoljna politika 8.1 75,7 10,4 5.8 2. unutrašnja politika 7,5 76,7 11,4 4,4 3. obrazovanje 5,8 71,1 13,5 9,6 4. nauka 4.9 72,1 12,6 10,5 5. kultura i umetničko stvaralaštvo 8,0 72,7 10,5 8,7 6. fizička kultura 5,3 71,0 12,9 10,9 7. rad delegatskih skupština 5.0 69,3 13,3 12,5 8. rad društveno-političkih organizacija 6,0 69,4 13,6 11,0 9. mere stabilizacije privrede 4,9 74,6 12,5 8,1 10. ne koristim se sredstvima masovnog informisanja -0,2 (N = 51)