RTV Teorija i praksa

Možemo primetiti da je sasvim beznačajan broj ispitanika koji uopšte (ni u vezi kog pitanja) ne koriste sredstva masovnih komunikacija radi sopstvenog javnog informisanja (modalitet 10). Posmatrajući njihova socijalna obeležja, nalazimo da su oni koncentrisani u grupe koje možemo označiti marginalnim, s obzirom na stepen njihove uključenosti u tokove našeg savremenog društvenog života: starije osobe, osobe s najnižim nivoima obrazovanja, domačice i poljoprivrednici, a po polu žene. Napominjemo da autori N. Pavkovič i saradnici u istraživanju verskih sekti u Pančevu, nalaze da je pripadnicima nekih od tih sekti - čiji je socijalni sastav sličan gornjem sasvim zabranjeno pračenje javnih sredstava komuniciranja ili nekih sadržaja u njima (naročito zabavnih, kao ftivolnih i grešnih). s Mi smo, takođe u jednom ranijem istraživanju religioznosti zabeležili vrlo visok nivo korelacije između odsustva pračenja mass media i intenzivne religioznosti. 6 No, odsustvo učešća pojedinaca u masovnom komuniciranju ne mora biti neposredno vezano ili prouzrokovano intenzivnom religioznošću, ali se bez sumnje u nas pojavljuje kao deo jednog istog tradicionalističkog sindroma u svesti i ponašanju. Oblasti označene kao „unutrašnja” i „spoljna” politika ostale su najređe ~bez odgovora”, što znači da je u tim slučajevima najređe potpuno odsustvo informisanja preko medija (pri čemu unutrašnja politika beleži apsolutno najniži nivo odsustva informisanja - 4,4%). Tu treba imati u vidu da oblasti navedene pod 7, 8. i 9. takođe spadaju u unutrašnju politiku, kao specijalizovana odnosno kao aktuelna pitanja u njoj, ali su dobile znatno veći broj apstinentnih odgovora, što je razumljivo, jer je upravo kod „unutrašnje politike” (modalitet 1) reč o celokupnoj toj oblasti, te se može pozitivno opredeliti za neki od medija svako ko se informiše o bilo kom pitanju unutar nje. Najzad, ne treba smetnuti s uma da je u istraživačkoj praksi zabeleženo da se pojedinci nastoje prikazati kao bolje informisani nego što stvarno jesu. Kod svih ostalih pitanja o kojima smo od ispitanika zahtevali da se izjasne o osnovnom mediju, znatno je veći broj onih koji se ne opredeljuju ni za jedan i taj broj je največi kad je reč o radu deiegatskih skupština (moguče je da se ispitanici o tome informišu preko biltena, pisanih materijala i usmenim

5 ,n N ,/, avk ° VlĆ ' saradnici > » Male verske zajednlce u Opštini Pančevo”, Beograd 1978 (umnoženo).

6 S Flere i D. Pantić, „Ateizam i religioznost u Vojvodini”, Novi Sad 1977 (umnozeno). f]7s