RTV Teorija i praksa

ĆURČIĆ: Trenutak samo da čujemo nekog od slušalaca. Halo, izvolite, ko se javlja? SLUŠALAC: Filipović Srboljub. ĆURČIĆ: Izvobte druže Filipoviću, pratite li ovu našu raspravu? SLUŠALAC; Pratio sam. ČURČIĆ: Kako vam izgleda? Da li ste za ili protiv, da pojednostavimo pitanje? SLUŠALAC; Hoćete kao u kvizu da odgovaram? ĆURĆIĆ: Zanimljivije je da čujemo potpunije pošto ovo ipak nije kviz. Izvolite: SLUŠALAC: Ako se novinar zbog senzacije lati ovoga posla onda prvo pedagoški deluje vrlo negativno na omladinu, To je na neki način - sve je dekadentno pa hajdemo sada da i mi kopiramo „Votergejt” i ostalo. Drugo, to je takozvani preporod, takozvanog lažnog morala koji je nekada bio, sa kojim je socijalizam raščistio. Taj novinar neće stegnuti petlju da postavi mikrofon ispod fotelje nekoga izvikanog direktora, ili kameru, skrivenu. Ali zato če da uzme da rešeta nekakvog jadnog penzionera na pijaci, ili neku domaćicu da bi došao do nekog jeftinog efekta... ĆURČIĆ: Od nečeg se mora početi... SLUŠALAC: Ja ne osporavam zabavnu stranu svega ovoga. Ali, ovde se radi o etici i o moralu. ĆURČIĆ: Mislite da je moralnije kada bi napao neke druge, javne strukture? SLUŠALAC: Čekajte, molim vas, to je moja završnica, Gde su bile kamere i mikrofoni na Kosovu? Zahvaljujem se.

67