RTV Teorija i praksa

ĆURČIĆ; Hvala vam što ste učestvovali u razgovoru... Imamo li još jednog slušaoca? Halo! Da čujemo i vase mišljenje, izvolite... SLUŠALAC: Pa, ja se ne bih složio sa ovim što je rekao ovaj drug, koji se malopre javio. Ja čak mislim da je „Beograd 202”, mnogo puta do sada prenosio pravu situaciju tokom informisanja javnosti. ĆURČIĆ: Kakav je vaš stav. Za ili protiv skrivenog mikrofona, bez konsultacija sagovornika? SLUŠALAC: Ja sam prvenstveno za skriveni mikrofon jer smatram da nemamo šta da krijemo. ĆURČIĆ: Evo, u prilogu ovog vašeg mišljenja, a i maio da se odmorimo, pa malo čak i zabavimo mada nije prava reč zabavimo, da čujemo jedan od primera kako se skriveni mikrofon može karistiti. Upravo, hteli smo malo da kritikujemo ovu našu svakodnevicu, birofcratsku. Rade Radovanović se juce popodne dobro namučio snimajuči razne službe javne i ostale i, evo, nešto što je za kritiku, a što ne bi dobio inače da se predstavio kao novinar Radio-B-eograda, tražeči pri tom određenu izjavu. Da čujemo. (Traka) RADE: ]a stanujem na Voždovcu... Ž.GLAS: Znate šta, ja ne bih mogla ništa da vam kažem dok nam kolega ne dođe. RADE: Drug Nikolič. Ž.GLAS: Jeste. RADE: Dobro, možete vi to kao stručni radnik... Ž.GLAS: Ne, ne, ne! Hvala vam što ste imali strpljenja da sačekate... RADE: E, sad vi mene saslušajte samo pola minufa, nmlkrLvas....

68