RTV Teorija i praksa

stvar koja je ovde značajna i koju treba uvek imati u vidu: ne možemo u ime jednog dobra rušiti drugo dobro. MILENKOVIĆ: Novinar-privatni detektiv, to je u našem društvu nespojivo. To se u našem društvu završava ili kao komedija ili kao brodolom. Novinar mora da ostane javni radnik u sferi javnog komuniciranja. Onaj ko se bori za javnost rada, za otkrivanje činjenica sredstvima koja su prikladna njegovom pozivu. To nije radnik tajnim kanalima, to nije provokator, nije postavljač kaptivnih pitanja, on se ne služi zamkama, on treba da ide otvoreno i sa direktnim stavovima u direktne teme. I kad sa razumevanjem gledam ovakve pokušaje kakav je vrlo uspešan rad Radeta Radovanovića na nekim dokumentarnim aspektima radio-emisija, onda upravo imam u vidu samo taj obhk inoviranja, profesionalnog, medijskog... Unaprediti ono o čemu je i profesor Lukač govorio, unaprediti uverljivost radio-poruke i radio-dokumenta time što če se neMm snimkom koji čoveka ne ismejava, koji čoveku ne postavlja zamke da ga prikaže kriminalcem, neMm snimkom koji čak naknadno treba da bude odobren za emitovanje, a jasno je kad ne čekamo saglasnost za objavljivanje onda računamo na strah krivca od večeg zla. Onaj ko nas nije tužio zna zašto nas nije tužio. Mi smo ga poštedeli imenovanja i prezimenovanja računajuči da če njegova prepoznatljivost biti za njega manje zlo nego tužba koja bi ga dovela u potpunu prepoznatljivost (Muzika) ĆURČIĆ: „Beograđ 202”. Za ili protiv skrivenog mikrofona ili kamere. Da čujemo našeg reportera Zorana ĐuMća koji šeta beogradsMm ulicama sa sMivenim miMofonom, da to kažem, nije nebitno. Čujem da ste kolega biii u Knez-Mihailovoj ulici. Da li ste još na toj relaciji? ĐUKIĆ: Da, ali smo se pomerili malo dalje. Sad smo kod „Naučne knjige”. Hočete se predstaviti? Ž.GLAS: Ja sam Nada Čehov, živim u Stokholmu, momentalno sam ovde u poseti čerM. f ĐUKIĆ: Vi ste ćerka, gde radite?

74