RTV Teorija i praksa

pri čemu je praktični značaj rezultata ovog istraživanja veči od naučnog doprinosa. Inače, u praksi, na terenu prilikom prikupljanja obaveštenja o slušanosti radija i gledanosti televizije primenjen je metod standardizovanog intervjua, pri čemu su obaveštenja prikupljana od sagovornika izabranih u uzorak uz pomoć velikog broja posebno osposobljenih spoljnih saradnika-intervjuera. Osnovno načelo u utvrđivanju slušanosti radija i gledanosti televizije je rekonstrukcija aktivnosti sagovornika u toku prethodnog dana (jučerašnjeg u odnosu na dan ispitivanja) i pažljivo utvrđivanje kada je i šta slušao na programima radija i gledao na televizijskom programu. Svaku emisiju koju je slušao ili gledao, sagovornik je trebalo da oceni od 1 do 5, pri čemu je jedan najlošija, a pet najbolja ocena. Osnovni instrument ovog istraživanja bio je jedinstveni upitnik za čitavu Jugoslaviju i za sve radio i televizijske programe članica JRT. Da bi takav upitnik mogao da odgovori svojoj osnovnoj nameni, trebalo je rešiti čitav niz teorijskih i praktičnih pitanja. Pre svega valjaio je utvrditi šta se podrazumeva pod pojmom „slušanost” ili „gledanost” neke emisije ili samo jednog njenog dela. Na definisanje tih pojmova uticala su, pored ostalog, i tehnička rešenja koja su bila primenjena u upitniku. Radi njegove univerzalnosti, slušana ili gledana emisija prevođena je na njeno vreme trajanja prilikom emitovanja i to na petnaestominutne ili polučasovne intervale (celine). Ako je, na primer, neka ernisija slušana između 16 i 16.15 časova, anketar je u upitnik upisivao samo taj podatak, a kasnije, prilikom korišćenja podataka, taj vremenski interval je prevođen na naziv emisije. Istovremeno, petnaestominutni interval je bio najmanja merna i

55