RTV Teorija i praksa

navikama. „Govoriti bez kontakta sa publikom, zamišljati gledaoce je teško” - potvrduje nam I. Andronikov. s Popularnost televizije umnogome se objašnjava time što se ona služi usmenim govorom na koji se oslanja i međuljudski kontakt S druge strane ono što je tako prosto i jednostavno u svakodnevnoj upotrebi, zahteva pri istupanju na televiziji specijalne navike i naročite .sposobnosti. Izlaz iz ove kontradikdje je verovatno u tome da se gledaocu neposredno, buded u njemu osećanje direktnog kontakta, obraćaju pre svega profesionalci koji imaju naviku na javni govor - politički radnici, novinari i drugi. Za druge koji istupaju većinom je celishodno uspostaviti dijalog pred kamerama. U tom slučaju TV gledalac je u ulozi očevica i samim tim indirektan saučesnik razgovora koji je, kako se razume, namenjen njemu samom. Reč ima vrlo važnu funkciju na televiziji. Ah ne treba zaboravljati da je televizijski program pre svega slika. Zato nije slučajno da je onaj koji je gleda nazvan TV gledalac, a ne TV slušalac. Naravno, u jednom slučaju dominantnu ulogu pri predaji TV informacije ima reč, a u drugom shka. Međutim, ako je još moguća televizijska vest bez reči (i takvi radovi su uspešno obavljani na mahm ekranima), bez shke je ona prosto nepojmljiva. Problem „jezika izražavanja” postao je relahvno nedavno predmet istraživanja, mada njegovo korišćenje u svrhu komunikacije ima duboke korene u davnoj prošlosti, „Genetičko proučavanje nastanka mnogih znakova” - piše L. Reznikov - „ukazuje na njihovu vezu u prošlosti sa hkovima naznačenih stvari.” 6 Drugim rečima, likovi su prethodih pojavi simboličnih znakova, na primer slova. No, u toku istorijskog razvoja i na osnovu utvrđivanja znakova i određenih značenja, crte sličnosti znakova s obeleženim predmetima poprimale su sve više shematski, simbolični i uslovni karakter. 7 Interesovanje za osobenosti i mogućnosti izražavanja u komunikativnom procesu je naglo porastlo sa pojavom i razvojem tehničkih sredstava, televizije pre svega.

5 I.L.Andronikov, „Iskazana i napisana reč”, u knjizi: Hoču da vam ispričam. Moskva, 1965, str. 546.

6 L.O. Reznikov, Gnoseološka pitanja semiotike, L., 1964, str. 100. 7 Isto.

78