RTV Teorija i praksa

Neki naučnici, kao na primer italijanski istraživač filmske mnetnosti R.Maj, direktno postavljaju pitanje jezika izražavanja. B Drugi, kao francuski teoretičar Ž.Lintaf, očigledno preuveličavajući, čak proklamuju kraj „veka štampe , kojem u zamenu dolazi nova era - era imidža . 9 Šta pak predstavlja sam imidž sa semiotičke tačke gledišta? „Koristeči se podelom znakova koju je uveo Č.Pirs na znake-indekse, likovne znake i znake simbola” - tvrdi R.Jakobson „može se reči da se za pojedinca recipijentaa znak-indeks asocira sa objektom koji se njime naznačuje po snazi koja prirodno postoji između njih, likovni znak - po važnosti faktičke sličnosti, mada između znaka-simbola i objekta na koji se on odnosi, ne postoji nikakva prirodno uslovljena povezanost Znak-simbol je znak objekta ,na osnovu saglasnosti"’. 10 Znači, osnovna karakteristika likovnog znaka je u podudarnosti sa objektom koji nedostaje kod simboličnih znakova. Evidentno je da kod svih slučajeva nema potpune identičnosti između likovnog znaka i prikazanog objekta. U protivnom, pred nama ne bi bio znak, već sam objekt Ali, ako se u likovnoj umetnosti reprodukuju samo pojedine crte originala, onda se posmatraču nameče pitanje o osobini i sadržaju njihove sličnosti, ~Po E.J. Basinu, dobra strana iikovnog znaka je u tome što omogučava opservaciju onog što izražava, a njegova slaba strana je što ograničava objekte označavanja samo na ono što je srodno njemu”. 11 Drugi deo ove formulacije traži preciziranje. Ako likovni znak ne bi izražavao ništa više od onoga što „njemu odgovara”, onda on ne bi imao osobinu znaka. Stvar je u tome što on izražava i nešto drugo što možemo videti u samom objektu, a upravo je to određeno značenje.

8 G. Aristarko, Istorija teorije kinematografije, Moskva, 1966, str. 256.

9 J.P. Lintaf, „Pour une problćmatdque de l’image”, Economie et humanisme, 1969, No 142.

10 R. Jakobson, „O vizuelnim i čujnim znacima”, vidi: Semiotika i iskustvometrija, Moskva, 1972. str. 83.

n E-J. Basin, O prirodi izražavanja, „Problemi filozofije”, 1968. No 4, str. 52.

79