RTV Teorija i praksa

procenata pomoću reči, 38 procenata pomoću intonacije i glasa, i 55 procenata izrazom lica i gestovima. 24 Čak i ako dobijene podatke smatramo apsolutno tačnim, pa i sudeći po njima, ne znači da uticaj televizije na razum Ijudi odlazi u drugi plan, ispred njenog uticaja na osečanje. Televizija može postati i često postaje moćno sredstvo formiranja analitičkog mišljenja, analitičkog pristupa stvarnosti. Ali sama njena analitičnost je - i u tome jeste originalnost i privlačnost televizije - po svojoj prirodi oštro emocionalna i očevidna, „materijalna”. Završavajuči ovo izlaganje, đa ukažemo još jednom na osnovne specifičnosti televizije. Na istovremenost koja je svojstvena direktnim emisijama i koja daje obeležje fiksiranim programima i tele-filmovima. Na pojednostavljenost televizijskih plastičnih struktura unetih na relativno mah ekran koji ne poseduje tehnički veliku, kao kod bioskopskog platna, izraženu sposobnost Na lični, tanani karakter komunikacije uslovljene osobenostima kontakta sa gledanjem televizijskog programa u kućnom ambijentu. Na TV program i njegove važne posledice. Na mogućnost vehkog uticaja auditorija na razvoj komunikacionog procesa.

Preveo s ruskog

Danko Levčić

« M.Green, The Mithology of Television, „The Television Quarterly”, 1970. No 2 P. 11.

90