RTV Teorija i praksa

U studiji „Nepristrasno i činjeničko opažanje” specijalno selekcionisane grupe Ijudi pozvane su da vide „činjeničnu” emisiju i istovremeno su beležene njihove reakcije na nju. Cilj istraživanja bio je da se demonstrira koliko „objektivno” viđenje emisije zavisi od ličnog uverenja i vrednosnog sistema gledaoca. Naime, smatra se da kada se čovek suoči sa izjavom koja je suprotna njegovim ličnim uverenjima, postoji tendencija da je odbaci (emisiju, članak, mišljenje ili nešto drugo) dok, nasuprot tome, postoji tendencija da se prihvate sve izjave (tj. emisije, članci, mišljenja) koje se slažu sa sopstvenim uverenjima. Izgleda da je taj mehanizam prihvatanje-odbacivanje dosta nesvestan proces i da ima malo veze sa stvarnim činjenicama, tj. „istinom”. Zbir svih ličnih verovanja i vrednosti formira šablon jedinstven za osobu. Daije ako se uzdržimo od ulaženja u detalje, možemo identifikovati grupe pojedinaca sa sličnim sistemom vrednosti. Znajuči sisteme vrednosti i verovanja pojedinih grupa Ijudi možemo, sledeči mehanizam prihvatanje-odbacivanje, predvideti koliko data emisija može biti prihvačena kao istinita u nekim sredinama, odnosno neprihvačena u drugim, Koncept prihvatanje-odbacivanje, prema istraživanju o kojem je reč, je ipak nesiguran. On može da bude specificiran na mnogo načina. 5. ISPITIVANJE SLIKE I TEKSTA U ovu grupu svrstana su eksperimentalna istraživanja upotrebe teleteksta, pokreta očiju za vreme pračenja televizijskog programa itd. Prvo istraživanje „Beleženje pokreta očiju testiranje novog metoda” omogučeno je upotrebom oftalmografa u eksperimentu. Registrujuči pokrete očiju oftalmografom može se slediti pogled posmatrača direktno na televizijski ekran, Pokreti se istovremeno registruju na traku radi naknadne analize. Na taj način se, sa visokim stepenom preciznosti, može odrediti gde je na televizijskom ekranu gledalac fiksirao svoj pogled tokom pračenja televizijskog programa. U sadašnjoj etapi glavno interesovanje bazirano je na testiranje tehnike ispitivanja pokreta očiju. Ako se taj metod pokaže korisnim, kao što sada obečava, moči če da pruži informaciju o procesu posmatranja televizijskog programa u momentu percepcije. Osobe na televizijskom ekranu koje govore vesti, ili nešto drugo, gledaju pravo u kameru jer smatraju da tako najbolje „uspostavljaju kontakt” sa gledaocima. Projekt „Neverbalna

134