RTV Teorija i praksa

zadatak ovog istraživanja stoga je da odredi koje su dimenzije iskustva najbitnije za različite vrste programa. Projekt „Slušanje radio-drame” ne bavi se samo pitanjem, kao što se to najčešće radi, koliko Ijudi sluša i ko sluša, nego i pitanjem kako se radio-drama sluša, šta slušaoci misle o selekciji emitovanih drama, vremenu emitovanja, i o svemu onome što radio-drama može da znači za pojedince. Projekt „Slika radija - šta mislimo o radiju” ispituje mišljenje slušalaca o radiju. Poznato je da radio ima svako u Švedskoj. Večina Ijudi sluša radio svaki dan. Stariji Ijudi slušaju više nego mlađi. Često se radio sluša istovremeno sa obavljanjem drugih poslova. Ponekad se sluša radi „društva”, ili kao rutinska aktivnost Projekt o kojem je reč sastoji se od sekundarnih analiza ranije skupljenih podataka i treba da odgovori na niz pitanja koja smo upravo pomenuli, Istraživanje „Televizija viđena očima dece” pokušava da sagleda kako vrlo mala deca vide taj specijalni „televizijski svet”. Da bi se dobilo bolje poimanje dečje percepcije odnosa, 4 procesa mišljenja itd. tehnika istraživanja u ovom projektu preuzeta je iz razvojne psihologije. Reč je o dubinskom intervjuu. Ova tehnika razlikuje se od drugih intervju-tehnika po tome što pretpostavlja intimniji odnos između intervjuera i intervjuisanog. Sedelo se pored dece u vreme gledanja programa posmatrajući i beležeči njihove komentare. Postavljala su se naknadno i pitanja. Često je zaustavljano emitovanje, „zamrzavana” slika i deca su pitana šta vide, šta su videla i šta očekuju u sledečim scenama. Taj neformalni intervju je trebalo da pruži osnovu za studije razumevanja televizijskog programa od strane većeg broja dece, pa i za nacionalno istraživanje u kojem će roditelji posmatrati svoju decu za vreme gledanja programa, beležiti njihove reakcije i interesovanje. Kao i prethodno istraživanje i istraživanje „Potrebe i interesovanja dece” bavi se najmlađim gledaocima. Kasno u zimu 1980. godine ispitan je reprezentativan uzorak dece od 3 do 15 godina u Švedskoj. Predmet istraživanja bila su interesovanja dece, navike gledanja televizije, opsluživanje funkcija putem televizije, šta im se sviđa, šta nalaze da je uzbudljivo, o čemu najčešće misie i o čemu bi želeli da znaju više. Njihovi odgovori, koji treba da se prezentiraju u seriji izveštaja, treba da pruže informacije i o deci i o mlađim tinejdžerima, i da daju specifične sugestije za stvaraoce radio i televizijskog programa, kao i za ijude iz oblasti kulture koji rade za decu.

133