RTV Teorija i praksa

da budu ugrađene u sam sistem stanice.” Međutim, shvaćena ovako kako smo nastojali da je opišemo, televizijska publika zaista postaje dodatni činilac, pored cenzure, koji kontroliše televizijski sistem, obično u represivnom duhu. Pogledajmo kako to izgleda u praksi na osnovu dokumentovanog ponašanja britanske televizijske publike. Kako sam već гекао, ceni se da britanski gledalac provodi pred televizijskim ekranom u proseku po dva sata dnevno. I u okviru ta dva sata upravo se donose određene i važne odluke sa gledišta oblika programa, odluke ništa manje važne od onih koje prihvataju same stanice ili zvanični organi kontrole. Prva od njih je u vezi sa statistički posmatranom pojavom načelne „vernosti kanalu”. I pored toga što veliki televizijski sistemi raspolažu sa nekoliko, pa čak i sa nekoliko desetina kanala, kao što je slučaj sa američkom televizijom, koji pružaju teorijsku mogućnost prebacivanja s jednog programa na drugi, prosečni televizijski gledalac, uključivši jednom svoj prijemnik, obično ostaje na tom jednom izabranom kanalu, u čemu se sigurno iskazuje njegovo osnovno inertno usmerenje; ali to takođe ima prilično velik uticaj na „gledanost” pojedinih programa obično ispitivanu anketom. Naime, ta „gledanost”, kako se pokazalo, samo delimično odgovara atraktivnosti određenog, posebnog programa, dok je zavisna i od prethodnog i nastupajućeg programa; televizijski dnevnik, na primer, često se uključuje kao uvod u filmski program koji dolazi posle njega, ili gledaoci radi poslednjih vesti ostaju pored prijemnika da vide Ponoćni program. U toku ovog stalnog procesa gledanja, gledalac je prepušten delovanju na koje je ukazao još Makluan, a sada je uključen u dalje, mnogo preciznije analize delovanje informacijskog toka „mozaičkog” karaktera, odnosno, složenog od informacija koje međusobno nisu povezane logičkom niti proizilaženja, i od formi koje su među sobom potpuno različite. Ipak, karakteristika tog toka je to što forme koje ulaze u njegov sastav gube svoje izrazite konture i nisu predstavljene, pa tako ni primane, kao posebne, zatvorene celine - čime se televizijska recepcija razlikuje od recepcije filmova ili, još više,

40