RTV Teorija i praksa

jedan od metoda - žrtvovati princip trajnosti za neku vrstu podvale. Moderatori, „enertejneri” i dekoracije stalno su menjani, ali stvarno novih ideja nije bilo. Iz te dileme koja se primečuje i na američkoj televiziji postoji samo jedan izlaz - promena u istom... Pretpostavimo da se u jednoj seriji više od deset godina svake nedelje prikazuje život jedne „televizijske porodice”; pitanje je kako bi se u toj beskrajnoj seriji ogledali istorija i razvitak našeg doba, kakav bi to dokument bio? Naravno, pod uslovom da tu istoriju razvijaju senzibilni i inteligentni autori. Porodicabi ostala ista, kao i naša, ali bi se promenili enterijer, izgled likova, njihova razmišljanja i delovanje. To su promene koje se razvijaju paralelno sa našim vlastitim. Ishod je, dakle, da kontinuitet ne znači tvrdoglavo održavanje godinama jednom pronađenog recepta. Serija ne sme da iskače iz određene epohe. Po sebi se podrazumeva da je mnogo teže ostvariti mešavinu trajnosti i oprezne, postepene, merilima realiteta prikladne promene, nego staroj ideji dati novo ruho. Može biti da je tražena mešavina samo iluzija za uslove televizijske produkcije. Sve dok se televizijski autori mere prevaziđenim merilima kulta genija, i sve dok se pravljenje zabavnih emisija ne shvata samo kao proces u podeli rada, traženje novih ideja brzo če umarati. Stav da nema mnogo autora može se obrnuti i reći da ih ima, ali da im se ne pruža mogučnost da konkurišu etablisanim „kolegama”. Ako jedan autor nije u stanju da „proizvodi” upotrebljive ideje, ili da dobru ideju odgovarajuće razradi, postoji drugi. Zabava najbolje uspeva po sistemu grupne gradnje. Primere opet možemo potražiti u američkim studijima da bismo zaključili da Evropi, jednostavno, nedostaje američki profesionalizam, pa uspešnim emisijama koje su vezane za rad ili nerad, raspoloženje ili neraspoloženje, za fleksibilnost jednog jedinog autora ili redaktora, tragičan kraj može se brzo najaviti. Televizija treba da zabavlja publiku a ne da je navodi na grižu savesti. Treba da joj dopusti da uživa u čistoj zabavi, a dobra zabava je pitanje čiste savesti. Alfred Hičkok (Hitchcock) je jednom rekao da domačica koja

53