RTV Teorija i praksa

Da bi doček bio što svečaniji trgovci su se razmahali oglasima pozivajuči kupce u „radio pokret” (naziv iz jednog članka): - „Bolje razonode od radija danas nema. To je u Evropi uvidelo več 12 000 000 Ijudi. Spremajte se i vi da nabavite ovu razonodu”. Samu „razonodu” podrobnije su predstavljali; „Poslednji novitet u radio aparatima! Prenosan, praktičan, jednostavan! Nema zamršenih spoljnih veza i manipulacija!..” I tako u nedogled... A radio firma „Telefunken” „пе žaleči materijalnih sredstava podigla je na Kalemegdanu tri gigantofona koji u odličnoj reprodukciji prenose mnogobrojnim šetačima svakodnevne emisije radio-stanice”... Radio smo, dakle, dočekali raznoliko: pesmama i ovacijama, strogim propisima, visokom pretplatom, oduševljenjem i učeči kako da ga slušamo, skupim radio-prijemnicima „па lampe”, „gigantofonima” i jevtinim amaterskim detektorima „па kristal”, sa slušalicama... Ukoiiko ne spadamo u starije koji su imali sreču da lično dožive uzbuđenje i poeziju prvih susreta sa glasovima i muzikom dospelim kroz etar, vratimo se pesnicima, oni ipak najlepše izražavaju prava osečanja, nadahnuto naslučuju suštine novog medija i najlepše maštaju o nadama za njega vezanim. Dušan jerkovič je januara 1930. objavio pesmu Glas svuda prisutni To je nevidljivi glas, blistavo rascvetan nad vodama modrookim, neugušen slepim dahom vetra, ni suzama kiše, snegom, ni konja kasom; glas, kao bršljan opleten o stablo čovečanstva. Zaneseni smo, začarani tim nevidljivim glasom, što pleše na iglama borja, nad talasima reka, nad selima, gradom i stazama, nad peščanim ćilimom pustinje, nad hrašćem stoletnim na ramenima gorja; glas mirisan, miran, kao ruže u zvezdanim vazama.

13