RTV Teorija i praksa

i pre Ijudske komunikacije, sama priroda čovekovog telesnog života, način na koji je povezan s okolinom koju je menjao i podešavao prema sebi A reči i rečenice? „Опе nisu nikakvi, ,odrazi‘, ,imitacija‘, iza njih ne stoji nikakva njima slična stvarnost. One su nova stvarnost, nova priroda.” U živoj praksi, radu, proizvodnji, telesnom životu, služe nam reči, idu čak ispred njih, prate ih, služe za njihovo razumevanje (pravilno ili nepravilno). Štampa, film, radio i televizija - tehnološki dometi, mediji, prerastaju plemensku usmenu komunikaciju i svet pretvaraju u „svetsko selo”. Omogučavaju i prate konstituisanje naroda, nacionalnu svest, nacionalizam, ratove, internacionalizam... izazivaju reakcije, akcije, usklađuju ih vremenski, bez obzira na prostor i razdaljinu. Svaki od ovih medija ima i sopstvene osobine specifične za sebe same, na nivou jezika, materijalne podloge, tehnologije i sadržaja. Najdalje prostorno i vremenski dopire radio, njegov radijus delovanja praktično je neograničen, čime postiže veliki društveni i politički značaj. Televizija ima mnogo suženije polje delovanja, zavisi od vodečih političkih ideja i, bez obzira na društveno-politički sistem, uvek ima jednak karakter: konformizam, prikrivanje vrućih društvenih problema, nekonfliktnost... u odnosu na knjigu, časopis, film, koji nose specifičan pečat fragmentacije ideja, nekontrolisanih i slobodnih idejnih sukoba, traženja novog, stvaralaštva, nernira, mogućnosti trajnije pohrane nauke i kulture. Zaključujući svoje rasprave, Grabnar razmatra i pitanje odnosa Ijudske svesne delatnosti prema svetu, prema razvoju Ijudskog društva na planeti sličnoj „vasionskom brodu”, gde je postignut jedinstveni sistem komunikacije koji povezuje čovečanstvo u jedan organizam. Grabnarove temeljne postavke zaokružuju i zaključak: komunikacija je uvek bila i ostaće materijalni proces zavisan od svih medija nagomilanih u istoriji čovečanstva. Njihova analiza mogla bi da uspostavi osnove naučne futurologije, Svakodnevno okruženi medijima, više ili manje svesni njihovog postojanja, uticaja i moći, čitajuči Grabnarovu

162