RTV Teorija i praksa

činjenici da nijedna рошка ne može egzistirati bez materijalne podloge (medija). Materijalna priroda medija je tema drugog velikog poglavlja Grabnarove knjige. Kritikujuči Makluanov spisak medija, koji obuhvata i više od materijalne podloge, Grabnar nam nudi ovaj svoj spisak medija: lice, sredstva za obeležavanje i pisanje, štamparska mašina, telegraf, telefon, gramofon, radio, film, foto-radio-telegraf, magnetofon, televizija, teleprinter, radio-teleprinter, kseroks, audio-kasete, video-kasete, kablovska televizija i kompjuter. Ovi mediji su jezički, a poređani po redosledu pojavljivanja u istoriji. Pored tih jezičkih medija postoje i nejezički, donekle sekundami: transportna sredstva, proces novac-roba-novac i omžje. Svoj metod istraživanja medija Grabnar bazira na analizi četiri elementa Ijudske dmštvene egzistencije, a to su: tehnologija, materijalni odnosi, jezik i sadržaj. Njih primenjuje u istraživanju i izlaganju šest najznačajnijih medija: lica, oruđa za pisanje, štamparske mašine, filma, radija i televizije. „Ljudsko lice je paradoksalno nevidljivo - svakako samo za filozofiju, Činjenica da čovek ama baš ništa ne može da kaže a da se u tom činu ne služi svojim govomim organima toliko je trivijalna, da je niko i ne pominje - i niko ne proučava, takođe.” Izumi i usavršavanje elektronskih aparata, kao što su zvučni spektrograf, elektrokimograf, elektropalatograf i dr. omogućili su i razvoj nove grane lingvistike - neurolingvistike. Suštinska pitanja o prirodi jezika od Platona do Čomskog ostala su nerešena. Da li je jezik priroda, prirođena ideja, a gramatika „tajanstvena pravila” na tajanstven način usađena u naš um? Kao polazište za svoju tezu Grabnar uzima spoznaju da je „govor ostvario misao”. „Govor je izvor Ijudskog uma i svesti - premda u svakidašnjoj praksi um i svest rađaju govor”. Kako smo stigli do jezičkih konvencija? One su, naime, samo formulisani, obrađeni prirodni, vanjezički zakoni, red, nešto što je postojalo i pre jezika

161