RTV Teorija i praksa

glasa Ijudi su mogli da razumeju samo kao bežični telefon. Telefon je počeo da raspreda svoje mreže več tokom poslednje dve decenije 19. veka. Po svojoj prirodi telefon povezuje samo dva sagovomika i već od početka bilo je jasno da kod takvog privatnog razgovora mora biti garantovana tajnost. Pošto je telefon medij za sasvim ličnu upotrebu, pošto telefonska mreža nema i ne može imati ma kakav program i pošto je društvo uglavnom ravnodušno prema sadržaju tih razgovora, telefon nikada nije bio predmet posebnih socioloških istraživanja. Sadržaje telefonskih razgovora svakako nije moguče istraživati, sasvim je sigumo da imaju i svoje posebne objektivne zakonitosti zavisne od materijalne prirode medija: telefon služi brzom povezivanju misli i akcije na večim udaljenostima. Telefon nije namenjen svakodnevnom časkanju, niti poeziji i muzici, več kratkom obaveštavanju posle kojeg treba da nastane neka akcija. Bez takve namere nema smisla telefonirati. Sa dograđenom telefonskom mrežom bitno se menja društveni organizam, „telo” društva, znači „nervni sistem” tog tela, što znači da društvo počinje da deluje i reaguje drugačije nego рге. To može vrlo lako da se razume: povezivanje društvene misli i društvene akcije sada je drugačije bez obzira na sadržaj razgovora. Teže je razumeti da isto vredi i za radio i televiziju, dva difuzna medija s programom koji mora biti pod jakim društvenim nadzorom... Treba razumeti pojavu električne tehnologije u celini. Povezana je sa revolucijom u razumevanju sastava materije uopšte. Otkričem elektrona bilo je, kako kaže Handel, završeno dugo traženje „poslednje supstance sveta” koje je počelo več 2500 godina ranije, s Talesom. Materijalna supstanca sveta sada je naučno verifikovana. Sledila je revolucija u fizici, Rentgen, radioaktivnost, kvantna teorija, teorija relativiteta i Ajnštajnova formula E=mc2 koja je več 1905. anticipirala atomsku energiju. Stara mehanička načela su se, dakle, rušila brzo i dramatično. Marksistički doprinos jedva možemo da

164