RTV Teorija i praksa

pomenemo: Engels se u Dijalektici prirode ograničava na dokazivanje da je elektrika svojstvo same prirode, Lenjin u Materijalizmu i empiriokriticizmu dokazuje samo materijalističko načelo o postojanju materije kao objektivne realnosti van svesti. Lenjin se, što je tada svakako bilo aktuelno, bori protiv „negiranja materije, tj. objektivne realnosti fizičkog sveta” i za materijalistički gnoseološki koncept. Glavna filozofska pitanja koja bi morala da se otvore uz sva ova nova otkrića i izume, nisu bila ni postavljena. Nije ih postavila nijedna filozofska struja, pa ni marksizam. Kad su, naime, raspravljali da li elektron kao poslednja supstanca sveta egzistira u svesti ili van nje, niko nije ni primetio da je razvojem elektronike Ijudska svest sve više i više nošena elektronima, da je svest sama postajala sadržaj elektronskih medija i da je društvo na taj način - van svih filozofija, pa i marksizma - počelo da se menja po nekim još neotkrivenim materijalnim zakonitostima. Elektriku su, dakle, primetili samo kao prirodni fenomen, bili su zapaženi gnoseološki problemi u odnosu prema subatomskoj strukturi sveta - ontološki i sociološki problemi ostali su u potpunom mraku. Odnos između čoveka i prirode obrađivali su još uvek kao sasvim apstraktan odnos između subjekta i objekta, kao odraz u svesti, niko nije ni primetio da se sam materijalni položaj subjekta u temelju izmenio: subjekt, naime, može da spoznaje prirodu samo u društvenom komunikacijskom procesu koji je potpuno zavisan od medija koji deluje u određenom društvu. Informacije kojima je izložen subjekt pritiču sada u njegovu svest sasvim drugačije nego onda kad su živeli Demokrit i Epikur, pa čak i Marks. Marks je 1841. godine, kad su mu bile jedva 23 godine, napisao izuzetnu disertaciju „Razlika između Demokritove i Epikurove filozofije, prirode”, u kojoj se odlučno stavio na stranu Epikura. Po Dejnokritu je atom, naime, „samo opšti objektivni izraz empirijskog istraživanja prirode uopšte”, dok je „kod Epikura atomistika sa svim svojim protivrečnostima izvedena i dovršena kao prirodna nauka samosvesti.” Marks je, dakle, več tada postavio samosvest u centar pažnje, oživeo drevnu atomistiku i materijalizam i tako se

165