RTV Teorija i praksa

Može biti privatni ili državni ili pak u rukama demokratskih partija ili ustanova ili samoupravno organizovanih proizvođača. Radio kao i televizija uključuju se u sam vrh svakog društva i brzinom svetlosti povezuju nacionalnu celinu u neku novu, elektronsku, komunikacijsku celinu. Nacionalni organizmi sada i deluju drugačije jer imaju i drugačije „telo” s drugačijim „nervnim” sistemom, nacionalne akcije sve su brže, skoro simultane. Radio, prema tome, nacionalni odnos produžava i jača. U zaostalim zemljama, u zemljama gde nema literarne tradicije, gde gutenbergovska tehnologija nije imala vremena da formira narod, svakako, radio mora da obavi tu ulogu. Radio konstituiše narod prilično drugačije i sve događanje je drugačije, ako su plemenski jezici odmah i neposredno podignuti u novi elektronski prostor, što se danas događa u Africi. Takvo događanje ima sudbonosne posledice u svim političkim i - na žalost - i vojnim akcijama. JEZIK Od zore, kad se nagne dan k večeri, javlja se noću pesma vatrena samo tebi... Jezik radija je svakako govomi nacionalni jezik Time dobija neku novu rezonancu, neku novu jasnost koja je drugačija od pređašnje, drugačija od publike koja čita. Oni narodi koji u 19. veku nisu razvili svoju vlastitu govomu demokratiju i koji su se formirali bez parlamenta i bez razvijene političke retorike, možda čak i bez izrazitijeg pozorišta, iznenada su se našli pred zadatkom da srede svoje književne zakone, „književni govor”. Trebalo je srediti svenacionalnu homogenizaciju zvukova - to je bilo isto tako značajno kao gramatike i pravopisi u početku gutenbergovske epohe. Ovaj proces je, dakle, ponekad lagan, drugi put težak - zavisno od tradicije - a svuda se u jednakoj meri ostvaruje. Makluan naglašava da je zasluga radija i u tome što je oživeo mnoge jezike koji uopšte nisu doživeli preporod

171