RTV Teorija i praksa

udar i širinu komunikativnog prostora koju obuhvata nagrađena Bjeličina knjiga. Prvi odeljak rada Ivane Stankovič bavi se prirodom komunikacije u kontakt programima i direktnim prenosima. Ova aktivnost, smatra autorka, raskriljuje se, pre svega, kao individualno ali i kao kolektivno delanje „које obuhvata celokupnu transmisiju, podelu ideja, činjenica i podataka” (str. 9. u rukopisu). Ova komunikacija kroz kontakt-programe, veli se dalje u radu, „dovodi do očuvanja ličnog identiteta ali i do standardizacije stavova i aspiracija”. Posebna vrednost kontakt-programa i direktnih prenosa ogleda se u njihovom Jednovremenom obuhvatanju neposrednog događaja koji je predmet interesovanja i auditorija” (str. 11. rukopisa). Drugi odeljak razmatra praksu i norme direktnog prenosa pri čemu se direktan prenos sagledava kao jedan od oblika stvaralaštva. Treči odeljak bavi se isključivo kontakt-programima ali, takođe, u svetlu stvaralačkog idioma komunikacije. Kontakt-programi informativnog karaktera imaju atribute stvaralaštva budući da je poruka koja se prenosi auditoriju nova, originalna, nepredvidljiva i neizvesna. Takav je slučaj i sa formom intervjua ali i sa emisijama tzv. „časkajućeg tipa”. U sva tri slučaja bitna je neočekivanost i improvizacija. Četvrti odeljak bavi se novinarskom ličnošću voditelja pri čemu se spontanosti istog i nezauzimanju stava poklanja posebna pažnja budući da je novinar-voditelj pokretač komunikacije. S druge strane, novinar-voditelj mora imati, prema mišljenju autorke, i značajnu meru individualnosti (sveže ideje, programske inovacije, artikulisanost govora, duhovitost, spontanost, nenametljivost). Individualnost novinara-voditelja mora se ogledati, međutim, i u tumačenju i objašnjavanju događaja. Ovaj aspekt interpretacije činjenica prisutan je u novinaru-voditelju kao njegova realnost i izvesnost kroz koje se ogleda i sama njegova identifikacija sa društvom, njegovim potrebama i ciljevima. Aspekt interpretacije činjenica u stvari je vid javne društvene

196