RTV Teorija i praksa

unižene okupacijom, obuzete velikom patnjom. Sadržaj emisije približno je bio: „Slovenci, ne dajmo se!” 2 UFA, U PODNOŽJU URALA, 11. NOVEMBRA 1941. Tog dana oglasila se slavna „Slobodna Jugoslavija”. DILAGUTIN ĐURĐEV (urednik i prvi spiker „Slobodne Jugoslavije”, danas član Saveta SR Srbije, živi u Bepgradu); Redakcija je bila malobrojna, Veljko Vlahovič, rukovodilac i odgovomi urednik, Maslova Zinka Vajnsberger, stari revolucionar i član KPJ i ja, u svojstvu urednika i spikera radio-stanice. U početku je bilo dosta poteškoča. Nismo imali materijala. Koristili smo neprijateljsku okupatorsku štampu, štampu Paveliča, Nediča i njihovih slugu, „Novo vreme”, „Slobodna Hrvatska” ... Prateči sistematski tu štampu koju smo primali ргеко Turske, na osnovu izveštaja koji su tamo davani, na primer da je streljano toliko i toliko kumunista tu i tu, ili prema čitulji poginulim nemačkim vojnicima, mi smo zaključivali da borba ide, da se narod bori protiv okupatora, i to nam je u prvo vreme služilo kao izvor informacija. Koristili smo prislušnu službu. Slušali smo sve stare radio-stanice koje su govorile na francuskom, španskom i našem jeziku, takođe i (Zender) Beograd i Zagreb koji su bili uključeni u nemačke radio-mreže, dosta pojačani pa su mogli da se čuju i u Sovjetskom Savezu, čak i u podnožju Urala. Tada smo saznali da nas i neprijatelj sluša. General Nedič je u jednoj svojoj emisiji napao takozvanu „crvenu aždaju” (koja preti da uništi ceo srpski narod) i

2 „Kričač” sa svojih 50 emisija u pojedinačnom trajanju od 15 minuta u sred okupirane Ljubljane, tokom pet meseci novembar 1941 - april 1942, predstavlja danas gotovo legendu u istoriji partizanskog radija. Hrabrost I prkos mladića koji su, prenoseči radio-stanicu u ошапјеш koferu sa mesta na mesto, stalno izmicali italijanskim goniometrima izazivaju veliko divljenje. „Kričač” je, recimo, 7. februara 1942. emitovao čak i 60-minutnu emisiju sa recitacijama i muzikom, jedan od retkih umetničkih programa u okupiranoj Evropi tih dana, Rad „Kričača” je bio predmet pažnje čitave Ljubljane, a poruke su tajno prenošene ođ usta do usta. Glavni urednik bio je Prežihov Voranc, komentator Franc Albreht, a tekstove su pripremali i Edvard Kardelj i Boris Kidrič. Posle petomesečnog neuspelog lova na „Kričača”, italijanski okupator je posegao za jedinim mogućim rešenjem: konfiskovao je sve radio-prijemnike u Ljubljani!

23