RTV Teorija i praksa

izražajnih sredstava. Onako nešto kao što je i film stvorio novu vrstu književnog teksta: filmski scenario. Ovde bi se mogla učiniti jedna napomena da je književni tekst koji bi se pisao za radio-dramu svakako mnogo bliži od filmskog scenarija književnom stvaralaštvu, jer umesto da bude pretežno upućen na vizuelne slike, upućen je na reči, a to znači onoj vrsti stvaralaštva koja je bitna za književnost, 4. Radio-drama danas je još u povoju, u pelenama improvizacije. Ona se bori sa velikim teškočama. Ona tek očekuje utemeljače svojih umetničkih zakona. Ona čeka svog Čarla Čaplina, Grifita, Pudovkina, ili Stanislavskog. Možda i svog Molijera ili Šekspira. O torae se danas može samo da nagađa. Analogno filmu ukoliko vredi mišljenje po analogiji - može se zamisliti nastajanje jedne nove umetnosti, radio-umetnosti. Verovatno da će i televizija uneti nove momente u mogučnostima radija. Pitanje se postavlja gde je, gde leži taj motor, kreativni element, oko koga če se, kao oko jezgra, moči ona da razvije i razmahne. Ne verujem da če to biti u oblasti muzike, Pisati muziku, instrumentalnu ili vokalnu, specijalno za radio, još ne znači stvarati jednu posebnu umetnost. To je prosto muzika kao i svaka druga muzika. Između jednog običnog orkestra ili hora i radio-orkestra ili radio-hora ne postoji nikakva razlika po prirodi več samo u umetničkoj vrednosti. Između prenosa iz radio-studija i prenosa iz koncertne sale, razlika je samo u tome što u ovom poslednjem slučaju do nas može da dopre i dah i život sale: eventualno žamor publike pre početka partiture i pljesak na kraju. I zato u oblasti muzike, mada je ona sva satkana od zvuka i glasa. radiju ostaje ipak da bude, zahvaljujuči sve večem usavršavanju njegove tehnike, veran i bezgrešan prenosnik muzičkog dela. Kreativni element na radiju, čini nam se, nalazi se u oblasti radAo-drame, i ove kratke beleške pokušale su da to objasne.

l'o/orišlc". iun. iy4B.br 6. str 21 •> 21.4