RTV Teorija i praksa

višeminutne informativne emisije koje traju recimo 15 do 30 minuta. Znači, sve jutamje vesti sažimaju se u jedan Jutamji dnevnik”, zatim Jutamji dnevnik” i sve prepodnevne vesti sažimaju se u „podnevni dnevnik” i dalje, „podnevni dnevnik” i sve popodnevne vesti i javljanja sažimaju se u „novosti dana” i, naravno, dalje kako sledi. Reč je o „svim događajima” i „svim aktuelnostima” ali na izrazito informativnom nivou, naravno uz sve ograde koje važe uopšte za informisanje, dakle, isključujuči shvatanje da u program treba da ide ~sve i svašta”. Zalažemo se za selektivan pristup u odbim događaja i aktuelnosti pa i za kondpiranje dinamike javljanja o ovome ili onome, ali ne za uskraćivanje prava bilo kojoj temi da se nađe u programu na pogodan način i u pravom kontekstu. Oslobađanje prvog programa obaveze da se pojedinim temama bavi na štetu redovnog javljanja o ostalim događajima ili akcijama (aktuelnostima) onako kako njihov tok zahteva, stvara se, zapravo, obaveza drugom i trečem programu da tu funkciju prihvate kao svoju osnovnu odrednicu. Drugi program u ovakvom sklopu dobija svoje specifično obeležje tako što osim šireg tematskog sadržaja i istraživanja, koje objavljuje saglasno svojoj uređivačkoj politici, služi istovremeno redakciji i njenoj uređivačkoj politici da se iskaže upućivanjem slušaoca u odgovarajuču argumentaciju objavljenih sadržaja u prvom programu. On dopušta temi određenoj po izboru redakcije da se široko predoči javnosti činjenicama koje sadrži, on je, recimo, prilika novinaru za razgovor sa učesnicima događaja ili akcije, za analitičku obradu „javljenog na prvom programu” bez opterečenja da je „vremena malo” bar ne koliko je to sada. Naravno, prvi program upućuje slušaoca na emisije drugog programa gde če se u najavljeno vreme o ovome ili onome opširnije raspravljati... Od posebnog značaja za celinu sistema je treči program ovog koncepta. On je po svom karakteru takav da omogučuje slušaocu da zahteva komentar vesti ili

62