RTV Teorija i praksa

su to stručni, obrazovani mladi Ijudi. Onda odjednom dobijete nadu da su nam perspektive veoma dobre. Mi nismo toliko strogi. Englezi su strožiji. Oni otprilike 1 000 kandidata svedu na jednog. I onda tog jednog isprobavaju pune dvije godine. A.Šomlo: Da li to znači da su Ijudi koje ćete primiti zaista sposobni, da oni nisu samo nečiji sinovi ili kćeri koje ste obučavali, što ne smeta da bude i tako, ali ne kao glavni preduslov? Z.Letica: Oni su, bez obzira na porodično porijeklo, prošli kroz sve testove da bi se sve svelo na njih 14. Vi ste utoliko u pravu što ovakav način primanja u Kuču nije i jedini. Ovo je intema škola. Ima i drugih načina i slučajeva prijema. A.Šomlo: Da neko dođe na mala vrata? Z.Letica: Mnogo lakše nego ovi koji su prošli testove kao da idu za astronaute. A što se tiče djece naših Ijudi, postoji jedno praviio, nepisano, kada nama stari televizijski čovijek umre pobrinemo se za njegovo dijete, za njegovu sljedeču generaciju, što ne znači da se obavezno mora namjestiti na Televiziji. A.Šomlo: Ili da bi neko morao da umre da bi njegov sin bio primljen na televiziju. Nekada je na Televiziji Beograd bilo zabranjeno da dve ličnosti iz jedne porodice rade u RTB. Pamtim da su braća Dragan i Mića Orlović, mada obojica veoma sposobni, morali da odaberu koji će otići. Tako je Dragan Orlovič, kada je već stekao afirmaciju u kultumoj rubrici, morao da napusti Televiziju i sada je urednik u „Politici ekspres”. Z.Letica: Pamtim da je bilo slučajeva koji su išli do Ustavnog suda. To je ukinuto i dobro je što je tako, јег ima mladih Ijudi koji se ovdje sreću i žene. A.Šomlo: Govorili smo o Vašem pedagoškom radu. Mi sada ne možemo da pratimo sve zagrebačke emisije kao što ni vi ne gledate naše, nekada smo mnoge zajedno i pripremali. Da li vas hrvatska publika često gleda?

232