RTV Teorija i praksa

Z.Letica: Uglavnom sam prestao da radim i več sam angažiran sa dvije knjige koje pišem. U jednoj sam u fazi istraživanja, a u drugoj u toku pisanja. Jedna od njih je o televizijskom novinarstvu. Mi u Jugoslaviji, na žalost, nemamo čak ni prevedena djela stručne literature za televiziju. Ne govorim o tehnici, več o programu. Dogovorili smo se ovdje, kod nas u Kuči, da to radim. A.Šomlo; To će biti Vaša originalna knjiga? Z.Letica: Biće to kompilacija miješana sa našom praksom. Ne treba imati takve pretenzije, o televizijskom novinarstvu se u svijetu mnogo toga napisalo. A.Šomlo: Imate dovoljno iskustva da biste i sami mogli takvu knjigu da napišete. Z.Letica: Skupio sam dosta literature i dosta vidio i doživio, radio. A što se tiče emisija, u planu su dvije. Jednu če raditi ovih četmaest mladih. Biču njihova siva eminencija. Oni su počeli sa ekipama da idu na teren i rade po redakcijama. To če po svoj prilici biti neki dokumentami mozaik. Tek sad proveravamo njihovu televizijsku stranu. Oni mogu biti fantastično obrazovani, ali moramo vidjeti i televizijsku stranu, jer televizija je u prvom redu slika, taj njihov smisao za vizuelizaciju. A.Šomlo; Mislite da je za televiziju potreban talenat? Z.Letica: To je stara diskusija. Smatra se da bi se netko morao roditi da bi bio voditelj Dnevnika ili emisije Petkom navečer ili Nedeljno popodne. Treba imati nešto nadarenosti, talenta, smisla za televiziju. Ali mnogo toga se može postiči vlastitim radom. Tako je u svim profesijama, zar ne? A.Šomlo: Tačno je da je to stara diskusija i da se može odnositi na mnoge profesije, ali je uvek zanimljivo čuti od čoveka koji se televizijom dugo bavi šta je njegovo iskustvo i mišljenje kada su u pitanju mladi Ijudi. Zato je pitanje uvek novo, bez obzira koliko je staro.

233