RTV Teorija i praksa

238

voditelja. Neke od njih prvi put vidite, zapamtite im ime, vode po nekoliko mjeseci i nema razlike u kvaliteti. Odjednom dolazi nova ekipa. Kod nas toga nema. Kad netko zasjedne do kraja radnog vijeka tu sjedi. Beogradska hronikaje prvo praktično testiranje novih ijudi, kako čujem, od realizatora do spikera i programskih Ijudi. A.Šomlo: Kod vas nema takvih programa? Z.Letica; Zagrehačka panorama, ali u znatno skromnijem obliku. A.Šomlo: Gde vaši mladi saradnici stiču svoja prva programska iskustva? Z.Letica: Oni sarađuju u nekoliko redakcija, u Unutrašnjoj, to je Panorama, u Kulturnoj redakciji. Mentori su im de facto njihovi vršnjaci, najmlađi Ijudi koji su tek godinu dvije na Televiziji. Manji je jaz, ne samo u godinama nego i gledanjima. Sviježa su iskustva o dolasku na televiziju, pa je lakše... A.Šomlo; Zimus je jedna emisija Kino-oka bila posvečena novinarstvu. Posle filma Novinar Fadila Hadžića vodila se diskusija u kojoj su uglavnom učestvovali urednici iz raznih listova, sa radija i televizije. Z.Letica: Na žalost, došao sam na kraj emisije. Iz onog što sam vidio stekao sam utisak da su svi nekako bili opterećeni filmom. A.Šomlo; Govorilo se o Jičnom stavu”, zapravo o „našem stavu”, što znači ~mi”. Dakle, čovek u emisiji ne bi trebalo da kaže: po mom mišljenju, ili: moj stav je, ja smatram, moje opredeljenje je, več: mi moramo, mi znamo, naše iskustvo, itd... Drugim rečima u novinarstvu postoji množina, a ličnost ne treba da se ističe. Z.Letica: U televizijskom novinarstvu mora biti ličnosti, tome težimo svi od kad uđemo u televiziju, I ovi mladi